četvrtak, 21.09.2006.
predbračni ugovor
|
neheheeeeee!!! evo vam ga na!
--------------------------------- Ja, dolje potpisana, prihvacam da... 1) U malo vjerojatnoj situaciji da ne svršim kada se pijan strovališ na mene i pumpas me pet minuta (šišteci pri tom kao neki matori astmaticar), ljubazno cu odglumiti orgazam. I to na vrlo uvjerljiv nacin, uzdišuci "Kakvo dobro tucanje" i sl., i zavijajuci kao macka u veljaci. 2) Ako mi Tvoja majka pokaže neke slike iz Tvog djetinjstva, kao one sa tetkinih svadbi na kojima si uredno zalizan kao da su Te krave lizale, necu to nikako komentirati. Nikada. Niti cu Te gledati tako da se na bilo koji nacin shvati da su slike zivi užas. 3) U potpunosti se slažem da je ženina primarna uloga da bude kriva. Prema tome, kad razvalis palac o dio namještaja ili Tvoj tim izgubi utakmicu, prihvacam da - po nekoj kompleksnoj znanstvenoj formuli nedokucivoj za ženski mozak - to bude moja krivica. Cak iako nisam bila prisutna. 4) Kad god budem caskala sa svojim prijateljicama, pricat cu im sa strahopoštovanjem kako si pravi pastuh u krevetu sa "alatkom" abnormalnih dimenzija. 5) Spominjat cu to podjednako i Tvojim prijateljima. Stalno. 6) Poslije tucanja (o kojem se nikada necu izražavati kao o "vodenju ljubavi") necu ocekivati niti tražiti da me maziš i miluješ satima dok Ti ruka ne otpadne. Niti cu dozvoliti da Ti moja kosa na bilo koji nacin zagolica lice. 7) Apsolutno nikad necu tepati Tvom penisu. 8) U krevetu cu biti apsolutno prilagodljiva da isprobam svaku pozu koja Ti padne na pamet. Narocito one gdje ja sve radim, a Ti samo ležiš i ceriš se. 9) Nemilosrdno cu ispitati sve svoje zgodne prijateljice i izvjestiti Te da li neka od njih pokazuje i najmanju biseksualnu zainteresiranost. Onda cu ih pozvati kod nas na veceru... i sakriti im kljuceve od auta tako da moraju prenociti kod nas 10) Nakon što raskinemo, nikada necu spavati ni sa jednim od Tvojih prijatelja ili kolega. Niti sa bilo kim drugim koga poznaješ. Ili ces eventualno upoznati jednog dana. Uopce, ako mi neki muškarac i pokuša prici, svecano cu mu izjaviti da su mi, nakon Tebe, svi drugi muškarci nezanimljivi. 11) Potpuno prihvacam cinjenicu da su mehanicki objekti kao auto, kompjuterske igre i daljinski upravljaci, iznad skromnih mentalnih moci žene. Ispala bih smješna u pokušaju da ih koristim pa to prepuštam Tebi do mile volje. Sa izuzetkom pegle i mašine za pranje veša, naravno. U _________________ dana _____________ godine ___________ POTPIS DJEVOJKE:______________________________ POTPIS SVJEDOKA:______________________________ |
četvrtak, 14.09.2006.
ovo nije priča
|
Davno, davno, još u doba mitskih bića živio je starčić - nizak, bradat, sjede kose (eh, barem ni bio ćelav). U svoj svojoj mudrosti, sa svim svojim iskustvom, sa životom koji je proživio, nije ništa mogao učiniti. Sjedio je po cijele dane na fotelji i gledao kroz prozor. Nekada je besane noći provodio gleduć mjesec i milijarde žutih zvijezdica. "Bolje i to nego opet zaspati i sanjati isti san",mislio si je. Živio je u staroj kolibi na rubu šume, tamo gdje nitko nije zalazio. Nije imao obitelj, nikad ženu nije imao a njegova braća i sestre su davno umrli. Osjećao se kao da vrijeme stoji mirno i samo čeka na njega, da odzvoni njegov čas.
"Moj san...", mislio je i prisjećao se mladih dana. Stajao je maldić u urbanom gradu. leđa ga zabole i širom raširi ruke šireći oko sebe užasan krik. Već trošna majica se razdere na leđima i iz njegovih leđa počnu polako izvirati ogromna krila. Sjajna, srebrna krila. Zadirala su dolje u stazu metalnim perima, rušila su zid kuće iza njega. Mladić se posrami svojih krila, svoje posebnosti. Krila se zacrne, i polako pretvore u prah. Vjetar ih odnese u svoj beskraj, nepovratno. I sada, taj isti čovjek, živi osamljeno, sanjajući svaki noć isti san, ista krila, istu propušteno priliku - mogao je biti nešto, drugačiji od drugih, učiniti nešto posebno. Ali ... preplašio se, izabrao je lakši put, pobjegao je... Te noći je umorni starčić napokon zaspao. Pred beživotno tijelo je stao blještav anđel prekrasnih bijelih krila. Povukao je starca sa sobom i otišli su...  |
nedjelja, 10.09.2006.
a long ago... and now!
|
hmm... dugo ne napisah ništa ovdje. pa, da počnem opet- recimo da mi je godišnji gotov. =)
"as the seasons change remember how I used to be..." - byan adams, sound the bugle (super pjesma, nabavite ju!) za početak, samo uzimam citat iz animea Chobits: “There was once a time when I have lost a valuable thing.. My heart still aches.. A terribly painful event. Pain.. from the remaining painful events after losing a valuable person. But I am still searching. For one who will like me for who I am. Person of my own. And.. I have found that person. But that is a beginning of something more painful. It’s painful to be with someone knowing that there’s nothing you can do for that person. Watching that person in pain is painful as.. So I disappeared from that person. Because I like him, I disappeared. But still.. Not being able to see that person is more painful. Because I like him.. I parted from him. This is for the sake of his happines. Happines.. what is that? Happines.. that is..” I jedna uistinu posebna slika, 4 godišnja doba, slika pod nazivom Missing you, skinuta sa devaintART-a:  do slijedećeg puta, ostanite dobro i .. učite =p |
