na sunčanoj strani...

D.

3 godine..jucer sam stajala na tom mjestu..istom mjestu kao i prije tri godine..tad mi je bilo jebeno tesko,mozda jedan od najtezih trenutaka u mom zivotu.tad je dio mene umro.ne volim ici na to mjesto,ljudi to ne znaju,nisam im rekla.oni misle da to ne bi bilo prikladno.stosta tad nije bilo prikladno,stosta toga sam htjela da ne bude,a bilo je.jer bilo je prikladno.a ja sam samo htjela biti sama,da me svi puste na miru,da me niko nista ne pita,da me ne gledaju..samo da me puste da se davim u svojoj boli.nisu ni to mogli.mislim da sam tada pocela odvajati ljude od sebe,razdvojila sam njihov i moj svijet.udaljila sam se tisucu svjetlosnih godina daleko.

ti znas..ti me razumijes i znam da mi ne zamjeras.i to je jedino bitno.jer ne treba mi njihovo razumijevanje,oni ga nemaju..misle da ga imaju,a nemaju ga.oni su na jednoj strani rijeke,ja na drugoj..ne znam da li ce ikada moci prijeci na moju stranu,voljela bi da netko uspije,stvarno.ali moraju slusati rijeku,ona mudro prica,predivno pjeva..
oduvijek si znao da sam drukcija,a sada to razumijes..nisi me uvijek shvacao,sada najbolje od svih..ti si rijeka,ti si mjesec,ti si sunce,zvijezde..ti si svjetlost u tami koja cuva tvog malog andjela dok spava.
palim ti svijecu,ne placem,jer znam da si sretan,tebi u cast pustam U2 Beautiful day.......