Osjetiti na vlastitoj koži prepucavanje liječnika je nešto što mi se na sreću evo po prvi put dešava. I umjesto da im moje zdravlje i moja dobrobit bude na prvom mjestu, njihova malodušnost bez premca uzima svoj danak mojoj novčanoj i vremenskoj komponenti a o onoj mentalnoj da i ne govorim. I sad stupa na snagu ono treće mišljenje koje si u ovoj sili prilika moram priuštiti htjela to ili ne. Koliko se zapravo govori o tome što su liječnici kadra pokvariti, unazaditi ili još gore posve uništiti? Nažalost evo došlo je i moje vrijeme da to iskušam na svojoj koži u najgorem trenutku kako to najčešće i biva. Posve zdrav zub u trudnoći upropašten, jer po njihovom mišljenju nije ga bilo moguće liječiti antibioticima zbog rizika po plod. Bušen i tretiran ortodoksnim metodama, uništen i polomljen postoji još samo u obliku korijena koji jedva da dva milimetra strši iz desnih. I sad se postavlja pitanje dali ga vaditi ili popravljati. Moja zubarka bi ga vadila, u Perkovčevoj bi ga liječili i sad još preostaje čuti mišljenje kirurga iz Nove bolnice. Ono što je sporno u svemu ovome je to da sam ja majka dvoje male djece od toga je jedno od tri mjeseca koje još doji svaka tri sata i nije mi nikako na ruku izbivati na dulje vrijeme. A tu je i ona financijska komponenta koja mi nikako ne odgovara. Ako prevagne zubarkino mišljenje treba se odvojiti 2400 kn, a ako pak posluša stručnjake onda je to više posla za nju a manjim troškom za mene. Njeni argumenti stoje, imaju uporište, ali ja nisam stručnjak pa maglu kupujem naveliko, bitno samo da postoji onaj prefiks dr. u imenu i ja potpisujem. Nelagoda, nečkanje, odlučih čuti i to treće mišljenje pa ćemo vidjeti koliko će još ostati dobrog materijala u mojoj usnoj šupljini prije no što postignu konsenzus oko budućnosti ove već pokojne dvojke. Da se ne radi o prednjem zubu, dvojci desnoj, prolongirala bih ovaj problem za neka bolja vremena, ali kako rekoh najgori trenutak je uvijek tu kada ga najmanje trebate pa valjda i ovo breme mora biti nošeno kao i sva ostala još niti začeta u arsenalu mojih bremena a koja imaju biti nošena. Pa za sva prošla i buduća bremena izdvajam jedan duboki uzdah popraćen nelagodom iz mjesta u prsnom košu poznatijem kao duša.
|
