Isto vide a razno tumače...
Zima je stigla...
Zima je sigla. Neki kažu prekasno. Ali ona je stigla upravo onda kad je željela stići. Šumu je posula srebrom, uspavala biljčice što su počele nicati. Pod nogama mi pucketa zaleđeno tlo. Vjetar me pozdravlja šuškajući kroz granje hrastova. Obuzima me strahopoštovanje prema tim stoljetnim stablima. Nema mnogo snijega. Ali slika zato nije manje lijepa. Nježne zaleđene travčice miluju sunčeve zrake što probijaju kroz golo granje drveća. Srebro se polako topi na suncu, ali u hladu još odolijeva...
KAD ZVONJAVI PUKNE FILM...
Evo, stigla je zima, stigao je snijeg, pa je tako i meni raspoloženje malo bolje. Trudim se fokusirati na pozitivno. Pad temperature je očito u meni probudio moj temperament, pa je depresiju i ogorčenje zamijenila prgavost i borba za sebe. Tako sam danas ušla u raspravu s mojom šeficom, od milja u kolektivu zvanom Ovca Bahata. Dakle, Ovca Bahata me već mjesec dana maltretira s glupostima i dere se na mene zbog stvari koje nemaju veze s mozgom, a kamoli samnom. A ja gutam i gutam, što je inače potpuno suprotno mom karakteru. No danas, možda zbog okretanja na buru, kao što sam rekla - probudio se moj zaspali temperament. I tako sam Ovci Bahatoj rekla da se prestane derati na mene jer ju više ne mogu slušati. I pazi sad Ovcu - kaže ona meni kako ja nju ne razumijem (!?), kako se ona uopće ne ljuti na mene, samo je nervozna (!?). Mislim si ja - jel ti to mene zajebavaš, ili govoriš ozbiljno? Normalno da se ne ljutiš na mene kad nemaš zašto, radim ko konj, svi me partneri cijene, cijelu firmu si prebacila na moja leđa. Rekla sam joj da meni ništa ne znači što se ona ne ljuti na mene kad se dere i da ja tako ne mogu i neću raditi. Nakon toga je Ovca Bahata održala jednosatni monolog o tome kako ona mene cijeni, kako sam ja njoj nezamjenjiva, kako sam ja bistra i pametna, kako ona želi da ja budem sretna i zadovoljna... ukratko, damski jezik na stranu, uvukla mi se u šupak i izašla na usta. Na kraju je razvukla lice u debilni smješak i rekla - nadam se da smo se sada pomirile.....
Kad malo razmislim, ja stvarno imam dobar želudac...
Ovih sam dana down...
Ovih dana stalno analiziram svoj život...gubim se, ne prepoznajem ga. Kao da to nije moj život. Kao da igram ulogu koja mi je dodijeljena. Nisam ni blizu onog mjesta gdje sam mislila da ću biti sa 26 godina. Ne mogu se sjetiti ni jednog aspekta života s kojim sam zadovoljna. A da bi bilo koji od tih djelića života bio bolji, trebala bih imati više vremena. Cijele dane provodim na poslu. S posla dođem toliko umorna da jedva imam koncentracije pročitati s razumijevanjem vaše postove, a trebala bi imati koncentracije da sjednem i par sati učim. S obzirom da 10-12 sati dnevno provodim na poslu, naravno da moj ljubavni život ne postoji. Nemam vremena ni za sebe, a kamoli za dečka. Čini mi se da je jedino rješenje za moje probleme dobiti jack pot na lotu, tako da mogu dati otkaz pa da imam vremena porješavati sve ono što sada nikako da stignem...
Ha, ha, ha, ha........
Danas me @n@liza nazvala na posao da mi pročita komentar sa svog prošlog posta. Upišala sam se od smijeha... a sada da to podijelim i s vama. Ne pada mi na pamet prepisivati taj komentar jer je duži od ijednog mog posta. Ustvari, veći je od moja tri posta zajedno. No dakle - komentar se svodi na to da je naša draga @n@liza manično depresivna osoba?!
Čak joj tip preporuča odlazak psihijatru i tješi ju da za svaku boljku ima lijeka, pa tako i njenu... Toliko sam se zanijela u tu priču, i toliko mi je bila smiješna, da sam sama sebe uhvatila kako na putu s posla prekazim korzo onako spickana, u štiklicama, suknjici, i kaputiću, s aktovkom u ruci, smijem se ko lud na brašno i pušem balone od žvakaće gume (možda bi i ja morala psihijatru na jedno promatranje ;) )
Danas...
Danas sam dan provela na suncu. Uživala sam svaku sekundu. Ja i moj pas (neki kažu kojot) smo dangubili po šumi daleko od interneta i čuda tehnike. Ok, imala sam mobitel, ali čisto iz praktičnih razloga - nedaj Bože nekog zla (mogli bi npr. ja i Điđi ovako blesavi pasti u neku provaliju, slomiti nogu ili tako nešto). Uglavnom, uvijek se iznova iznenadim kako me dodir prirode okrijepljuje. Koliko mi se duša napuni od trave, stabala, šikare, zaraslih puteva. Osjetim se živom, osjetim da dišem, osjetim da postojim....
Muke po blogu - opet!
Dragi korisnici, u petak 12. siječnja iza ponoći krećemo s remontom web poslužitelja. Radovi će potrajati tijekom cijelog dana te će biti prekida u radu Bloga. Zahvaljujemo na razumijevanju!
Nije da baš pokazujem razumijevanje, i nije baš da mi je riječnik bio damski kad sam ovo pročitala na naslovnici. Dakle, sutra ćemo biti puni razumijevanja i sa smješkom na licu čekati kraj remonta... 
Štafeta...
Iako sam se nadala da će me blogerska štafeta zaobići, ljutababa je krivac što se to nije dogodilo. Pa evo, zbog virtualnog prijateljstva štafetu prihvaćam i pišem pet stvari koje niste znali o meni:
1. Blago sam klaustrofobična i bojim se prostora iz kojih ne mogu izaći kad god hoću - lift je na prvom mjestu
2. Da se ponovno rodim, voljela bih biti čuvar u parku prirode
3. Nisam jutarnji tip i bolje je ni ne gledati u mom smjeru dok ne popijem svoju dozu kave
4. Opsesivno volim cipele, za njih ću dati zadnju paru iz novčanika, i preferiram štiklu
5. Volim sanjariti
A sada predajem štafetu dalje slučajnim redoslijedom:
Wild rose
Pozegana
riječi tišine 2
iReNa!
PROdotes
DANAS MI JE ROĐENDAN...
DENNIS RODMAN: "HODAJ DIVLJOM STRANOM"
"Neke stvari možda nisu za vas, ali za mene su trenutno najbolji način kako da živim svoj život."
"Jedno od mojih temeljnih pravila: slijedi glazbu svoje duše."
"Obećao sam sebi: Odsada nećeš više skakutati tom kukavičkom cestom ziheraštva i uvlačenja u guzicu. Imat ćeš srce, mozak i smjelost i vraški ćeš se dobro zabaviti. Kao što bi rekao Lou Reed: "Hej srce, prošeći divljom stranom". I učini to nasmijana lica.To je ono što mi je omogućilo da se provučem kroz nekoliko zadnjih godina. To je ono što će me provući i kroz preostali dio mog života."
"Bez obzira tko si, trebaš se time ponositi i trebaš iskazivati taj ponos svojim držanjem u javnosti. Ako to druge ljude smeta, onda je to njihov problem, a ne tvoj."
"Neki su bolovi zanimljivi dok su drugi gnjavaža. Neki su bolovi osjetljivi. Ali uvidio sam da je najgora bol od sviju - bol od neslobode."
"Otvori svoj duh i izbezumi neke druge duhove u tom procesu."
"Umjesto što trošimo vrijeme i energiju nastojeći nadjenuti definiciju sranjima koja ne razumijemo, izađimo van i živimo, i ostavimo brigu za posljedice i klasifikacije za kasnije. Povijest će biti napisana i prepričana i sačuvana na slikama i videovrpcama i u sjećanjima, bez obzira na to koliko se mi trudili uloviti je tijekom njena događanja. Ali ona je neuhvatljiva; jedino možemo biti ona sama. Naposlijetku, vrijeme će nas sve skupa šutnuti u guzicu. Jedini način da se s time uhvatimo u koštac jest činiti što više možemo sa svim mogućim žarom i cijelo se vrijeme smijati i derati i vrištati, plakati i voljeti. Zvuči teško i komplicirano, ali to uopće ne mora biti borba. Sve što ti je potrebno da se oslobodiš nalazi se upravo tu u tebi. Ako zatvoriš oči i usredotočiš se, to ćeš osjetiti u krvi koja teče tvojim žilama i u lupanju tvog srca."
"Divlja strana možda je upravo tu pred tobom."
Zašto sam usporena
Stvarno sam malo aljkava ovih dana po pitanju pisanja novih postova. Ustvari, vrlo sam malo na internetu ovih dana. Razloga je više, ali svi se svode na jedan – kroničan nedostatak vremena. Dani su mi jednostavno prekratki s obzirom na to što bih sve htjela u njih ugurati. A činjenica je da imam i neke sličnosti sa medvjedima, pa me ovo zimsko vrijeme prilično usporava i potrebno mi je pono više spavanja nego kad su dani topli i dugi...
Bavim se i listom novogodišnjih odluka, koju doduše nisam napisala na papir, ali postoji u mojoj glavi, kao što je postojala i cijelu prošlu godinu. Čini mi se da je došlo vrijeme da pokoju stavku i ostvarim. Primila sam se za početak čitanja nekih knjiga koje se dugo spremam pročitati. Ta točka mi se činila nekako lakša u odnosu na onu gdje čvrsto odlučujem da ću ove godine napokon završiti fax. Ali i time se moram pozabaviti i to pod hitno...
Uglavnom ova godina mi se čini dobra da napokon zauzdam svoj život i usmjerim ga u nekom smislenom pravcu, umjesto da on mene gura i baca čas lijevo, čas desno...
SRETNA NOVA GODINA!
Nakon svih dilema što i kako za doček Nove godine, bez plana i programa neplanirano sam završila u Gorskom Kotaru na vikendu i dočeku. I mogu reći da je bilo odlično. Vratila sam se u djetinjstvo radeći snješka sa prijateljima, smijala sam se od radosti kao malo dijete. Ne sjećam se kad sam se zadnji puta tako smijala. Odnosno, kad mi se zadnji puta srce tako smijalo. Bez određenog razloga, onako, od čiste razdraganosti. I sam doček mi je bio odličan, iako inače nisam ljubitelj dočeka Nove godine jer mi se sve to čini pomalo isforsirano. Ali ove godine je sve bilo iznad svakog očekivanja. Nadam se da će i ova godina biti takva. Svima vam od srca želim sve najbolje, volite se i pazite jedni druge!
