Zvone Radikalni

e-Hrvatska se na stranicama pollitika.com portala često spominjala, ali čovjek bi se morao dobrano pomučiti da nađe koju dobru riječ za tu „inicijativu“ koja bi (kao!) trebala Hrvatsku prevesti u post-industrijsko društvo, olakšati građanima interakciju s državom, smanjiti troškove ... bla bla ... znate već kako ide političarski spin :-)

A evo malo i spina ala Zvone Radikalni – uz malo dobre volje u bankama i velikim „izdavačima računa“ i utrošenih PAR DESETAKA SATI programiranja na upgrade njihovih IT sustava, dostigle bi se milijunske uštede i građanima značajno olakšalo plaćanje njihovih računa preko interneta!!!

OK, to je bilo malo spina za početak, da se zaintrigirate, a sad idemo u detalje.

Prvo, tko je Zoran Bohaček?

Paaa, prije pet šest mjeseci velika većina, čak i informiranih građana bi na to pitanje odgovorila „Nemam blage“, ali otkako je krenula ova financijska kriza doista ga je bilo teško „promašiti“ u središnjim informativnim emisijama :-). Jerbo, Zoran Bohaček (dr.sc. moliti ću lijepo ;-) je predsjednik Hrvatske udruge banaka i čovjek kojem su banke prepustile da odrađuje njihov PR u ovim za banke prilično nezgodnim vremenima.

„Hm, a kakve veze on ima s e-Hrvatskom?“

E pa ima, zato jer je Zoran Bohaček član Povjerenstva za uvođenje e-Računa koje je formirano prije nešto više od godinu dana s ciljem da se omogući razmjena računa (koji je daleko najčešće razmjenjivani „poslovni dokument") u elektroničkom obliku preko interneta.

„OK, a kakve veze ima Zvone Radikalni (alias Zvonimir Vanjak) sa Zoranom Bohačekom?“

A jednostavno, i moja malenkost je isto član tog Povjerenstva :-)))). I tu počinje prava priča.

Najprije, što je to e-Račun? Najkraće moguće rečeno, e-Račun je digitalna/elektronska/preko-interneta-razmjenjiva verzija klasičnog računa, a koja legalno, odnosno formalno-pravno ima istu valjanost kao i račun ispisan na papiru.

Svakome tko mjesečno poštom prima 20-ak računa na papirima, koristi internet bankarstvo i ima dvije čiste u glavi se sigurno nebrojeno puta tijekom prepisivanja podataka s tih papira u aplikaciju za internet bankarstvo pojavila misao koja bi išla otprilike ovako: „A zašto oni meni ne pošalju račun preko interneta u nekom formatu koji će prepoznati moja aplikacija za internet bankarstvo, pa da ja ne moram sve to prepisivati nego samo kažem – plati ovaj račun, kliknem, autoriziram i gotovo!?“.

NE MOŽE!!!!!!

To je naime, PROTUZAKONITO u ovoj državi :-)))))

Ako je vaša reakcija na ovu činjenicu „kent fakin bilivit???“, nema tu puno vrdanja jerbo Pravilnik o PDVu jasno i glasno kaže da se račun mora ispostaviti u papirnatom obliku! I TOČKA!

Jadna stabla – koja „uzaludna“ smrt :-).

Ipak, ukoliko planirate u komentarima početi gaditi Poreznu upravu zbog „življenja u kamenom dobu“ i „neuvažavanja ekoloških principa“, zaustavite se jer priča ipak nije baš tako jednostavna. Uvođenje mogućnosti razmjene računa preko interneta je kompleksna stvar koja zahtijeva značajnu podupiruću infrastrukturu i sporna stavka u Pravilniku o PDVu u cijeloj toj priči NIJE glavni problem (tu „širu“ priču ćemo ostaviti za neki drugi post).

Srećom, nije sve baš tako crno.

Naime, ovdje treba razlučiti dvije na konceptualnom niovu različite stvari: sam račun (koji je u biti „potvrda“ o robi/uslugama koje se treba platiti) i nalog za plaćanje (to je ona crvena uplatnica koja prati manje više svaki račun, a ukoliko je i nema na samom računu su napisani svi podaci potrebni da je u pošti ili banci sami popunite).

I tu se stvar počinje kristalizirati :-). Naime, tvrtka koja vam izdaje račun vam taj račun mora dostaviti u papirnom obliku i tu kao što rekoh nema vrdanja, ali za sam nalog za plaćanje (odnosno uplatnicu) nema takvog ograničenja!

Hrvatska udruga banaka je po tom pitanju napravila ključni iskorak kad je prije nekog vremena usaglasila tzv. e-HUB obrazac. Ono što su napravili je (barem naoko) vrlo jednostavno – sva ona polja koja postoje na uplatnici su „mapirali“ u odgovarajuću XML shemu, čime su efektivno propisali format XML dokumenta koji je elektronski ekvivalent papirnatom nalogu za plaćanje/uplatnici.

„Dobro, a di je tu programiranje i milijuni ušteda?“

A jednostavno (eh, ko da je išta u životu „jednostavno“) – umjesto da vam PBZ račun za vašu American Express karticu mailom šalje samo u pdf formatu (uzimam taj primjer jer znam da oni to rade – naravno, ako to zatražite), uz taj pdf, koji je zgodan jer ga vjerno možete isprintati za „papirnu“ evidenciju (naravno, ako vam je baš ćeif ;-), vam pošalju i jednu malu XML datoteku s podacima iz naloga za plaćanje (u biti, popunjeni XML e-HUB obrazac).

Za njih je to trivijalan posao, jer ako već imaju komponentu za generiranje i mailanje PDF-a, znači da je sva potrebna „infrastruktura“ tu, a samo generiranje XML-a je trivijalno rješiv zadatak manje više u svim današnjim programskim jezicima i okruženjima.

„Je da, a kad mi oni pošalju taj XML, što da ja s njime radim?“

Sada – ništa!

Ali, ukoliko bi se i banke malo potrudile (ali ono baš malo, minimalno, najminimalnije – to je druga polovica onih „desetak sati programiranja“), pa kad bi nadogradile svoj softver za internet bankarstvo (bilo web bilo desktop aplikacija) jednim jedinim buttonom na kojem bi pisalo „Uploadaj e-HUB obrazac“ (naravno, na prikladnom hrvatskom jeziku :-) koji bi bio popraćen s jednim text box-om u kojem bi korisnik mogao unijeti stazu do XML dokumenta primljenog mailom koji je prethodno snimio na disk ... e onda bi se realizirala fantazija o kojoj sam pričao na početku.

Dobiješ račun mailom, klik desnim mišem na Save as i snimiš primljeni XML fajl na disk, otvoriš internet banking aplikaciju, ukucaš stazu do snimljenog dokumenta (ili vjerojatnije to riješiš klikom na Browse), klikneš na „Upload e-HUB obrazac“, on te pita „Želite li platiti račun od xyz, u iznosu xyz, s namjenom xyz?“, kažeš OK i gotovo. Nema prekucavanja, nema provjeravanja po tri puta jesi li ukucao dobro brojeve ... Jasno, neki sofisticirani korisnik će reći da bi bilo izvrsno da se napravi plug-in za popularnije mail klijente (Outlook/Eudoru/Thunderbird) pa da čovjek nakon klika desnim mišem na taj XML dokument u privitku maila lijepo ima opciju „Pošalji u moju internet banking aplikaciju“, ali dobro, ne treba pretjerivati :-).

Ukratko, to bi bilo jako fino.

Kakva je to ušteda? A čujte, ne znam za vas, ali ja mjesečno na plaćanje računa (u biti prekucavanje podataka s računa u e-Zaba banking) potrošim nezanemarivo vrijeme, a nekom korisniku koji nije toliko vičan kompjuterima lako moguće da za to treba i pola sata. E da, za mene osobno u ovoj priči nije nebitno i to što mi je taj posao svaki put prava gnjavaža :-).

A kad pola sata mjesečno pomnožiš s par stotina tisuća korisnika e-bankinga u Hrvatskoj pa rastegneš na godinu dana ... (ne mogavši odoljeti, upalio sam kalkulator pa: „satnica“ 30 kn/h x 0,5 h/mjesec x 12 mjeseci x okvirno 300.000 korisnika = 54 milijuna kuna godišnje!)

Meni se to čini kao no-brainer :-).

Ne treba država, ne treba novih pravilnika i zakona za provedbu, ne treba nitko i ništa osim malo dobre volje s obje strane financijskog lanca (mi potrošači smo, ajmo to tako reći, tu u sredini :-) da se svojim korisnicima olakša život.

A koliko bi teško bilo, recimo za Zagrebački holding da tako nešto omogući svojim građanima?

Pa ne baš previše teško, a ni skupo. Trebalo bi uvesti jedan telefonski broj gdje bi se građani mogli registrirati (čak ne bi bilo potrebe ni za „hard“ identifikacijom, jer račun i dalje mora ići, a kad se prijavi i mail adresa za primanje računa, taj podatak se ispisuje na računu pa ako ti je netko „smjestio“ to se odmah sljedeći mjesec lako utvrdi, i popravi – ajde dobro, trebao bi jedan ured za rješavanje takvih situacija) i trebalo bi upogoniti jedan ne baš kompliciran IT sustav!

Da se razumijemo, ovakva mogućnost je samo vrh ledenog brijega po pitanju e-Poslovanja (e-Business je catchword koji ste vjerojatnije čuli i kad se stvar gleda u cjelini sve je puuuuno kompliciranije), ali bi u današnjoj situaciji svejedno predstavljala kvantni skok.

A hoće li se taj kvantni skok i realizirati, odnosno hoće li kolega Bohaček uspjeti „progurati“ svoju ideju?

Pa, ja sam prilično uvjeren da će banke svoje „odraditi“! U današnje krizno vrijeme, troškovi takve implementacije su minimalni, mogućnosti za diferencijaciju od konkurencije jako privlačne, "standard" je nacionalni tako da imamo level playing field i tu doista ne bi smjelo biti greške!

A hoće li se i ekipa s druge strane, koja svojim korisnicima šalje račune, također potruditi i odraditi svoj dio posla?

Pa recimo to ovako - za American Express uopće ne sumnjam da će zgrabiti tu priliku, a koliko će trebati Zagrebačkom holdingu da se nakani na sličnu inicijativu, to ćemo tek vidjeti. A možda i nećemo ;-).