petak, 25.04.2008.

E moj Smiljko ...

Nema pravde na ovom svitu ...

Eto, baš čitam jučer intervju u Globusu sa Smiljkom Sokolom, profesorom ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bivšim predsjednikom Ustavnog suda, o tome kako: „ne razumije zašte ga nitko neće za savjetnika sad kad su mu pod stare dane klikeri proradili i kad je napokon postao hrabar“.

Baš je nepravedan taj život ...

Ili možda ipak i nije ;-).

Jer, ima li netko da se ne sjeća njegovog apologetskog „NOVAC NIJE IMOVINA“ kad je tijekom afere s Ankicom Lepej trebalo braniti Tuđmana zbog šoldi koje je imao skrivene na računu u Zagrebačkoj banci!?

A s kakvom tek nonšalancijom u intervjuu priznaje da je Tuđman uveo Županijski dom „kao neki privid regionalizma, da smiri malo i Srbe a opet da se tu mogu smjestiti ovi stari kadrovi, koji smetaju i tako dalje ...“.
Jest da Smiljko kaže da je on bio protiv toga, ali ne sjećam se da je tada nešto bio silno hrabar i tome se protivio :-). Uostalom, vrlo rado je napisao tih par članaka Ustava, koji su nastali, kako sam kaže: „tako da je on u 25 minuta iz glave izdiktirao to Tuđmanovoj tajnici“.

A koliko je šoldi poreznih obveznika potrošeno na tu lakrdiju od Županijskog doma? I koliko će se još potrošiti na plaćanje penzija svim onim „zaslužnicima“ koju su tamo sjedili ko fikusi?

E moj profesore ...

Znanje i stručnost nikad nisu bili upitni. Jedino je šteta što vas je hrabrost „pronašla“ tek sad, kad više i nije toliko bitno ... jer, iako ste daleko od kategorije Vice Vukojevića, moralni integritet i poštenje koje je tijekom cijele svoje karijere pokazivao nedavno preminuli Jadranko Crnić će za vas ipak ostati nedosanjani san ... što bi narod rek'o – prošo vlak ...

- 13:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>