|
Gotovo, riješeno, problem solved, comedia e finita, ... kako god hoćete, ali tinta koja se prolijeva na priču o hrvatskom ulasku u NATO je uzalud prolivena. Barem u onom dijelu u kojem se lamentira/priželjkuje/zahtijeva održavanje referenduma o ulasku u NATO.
It ain't gonna happen, jer narod se, po običaju, ništa neće pitati :-).
Što je u biti žalosno/jadno/neodgovorno i razlog za prosipanje mnogo žuči po svim hrvatskim portalima i forumima. Ali, koliko god razno razne inicijative (BORNA) pokušavale stvar svesti na „pravo na održavanje referenduma“ i želju za „pravom/točnom informacijom o troškovima/benefitima“, činjenica jest da sve takve inicijative idu na anti-NATO gorivo :-).
Uz rijetke izuzetke, najglasniji zagovaratelji referenduma su oni koji misle da NATO Hrvatskoj ne treba. I to ne da tako misle, već su u to čvrsto uvjereni. Što je, naravno, njihovo apsolutno pravo, ali istovremeno i razlog zašto mene u toj priči nema.
„Eeee, ne može to tako !“
„A di su studije utjecaja – na ekonomiju, turizam, vojsku, izgradnja baza, sigurnost ...“
Nema ih !
I znate što, ja se baš i ne sekiram zbog te činjenice :-))). Prvo, zato što u ovoj zemlji postoji GOMILA stvari koje je važnije dobro strateški promisliti i na koje bi se trebali trošiti (ograničeni/nepostojeći ?) vladini resursi. A drugo, zato što je ulazak u NATO ipak još uvijek POLITIČKA ODLUKA.
Da se razumijemo, bilo bi jako lijepo imati, recimo kompletnu i javno dostupnu studiju o tome koliko će se smanjiti/povećati broj vojnika, koja će se sve oprema morati zamijeniti/nabaviti i koliko će to koštati, koliko će se para potrošiti na reorganizaciju i usklađivanje, ... ili recimo studijo o utjecaju na turizam (ako ništa drugo a ono barem izvijestiti javnost o iskustvima drugih – Italija, Španjolska, Grčka – sve top-rate turističke zemlje a vrlo aktivne članice NATO-a !).
U stvari je naprosto nevjerojatno da ova/prijašnja Vlada nije izradila tako nešto i da u cijelu ovu priču Hrvatska doista uvelike ide ko „guska u magli“ ! Ukoliko ćete zbog toga lupati po njima, samo naprijed. Tako im i treba !
Ali, s druge strane, mogu ih razumjeti. Jer, među našom političkom elitom NATO nije opcija, NATO je cilj. A kad se političke elite dogovore, stvar se može staviti ad acta, for better or worse ;-). Milanovićeve izjave o tome kako je on za referendum su poslužile u predizborne svrhe za distanciranje od HDZa, ali koliko ja vidim (ispravite me ako griješim) sada je po tom pitanju kuco ko mali cucak :-)
A kad su svi oni „složni“ – čemu se onda zajebavati sa prikupljanjem informacija, cost-benefit analizom i sličnim, da oprostite na izrazu „pizdarijama“ :-).
I tu dolazimo do ulaska u NATO kao političke odluke ! Iako NATO u svojoj biti jest vojni savez, danas je njegovo značenje, ili je barem takvo moje mišljenje, prvenstveno političke prirode.
Ulaskom u NATO, Hrvatska ulazi u klub zemalja koje su odlučile „držati se zajedno“, ili, da se poslužim najboljom analogijom koje se trenutno mogu sjetiti - „biti prijatelji“. To ne znači da ćemo se uvijek slagati (kao što se ni pravi prijatelji ponekad ne slažu :-) i to definitivno ne znači da ćemo uvijek imati iste (partikularne) interese.
Ali to svakako znači da ćemo se moći osloniti na NATO u trenutku (ne daj Bože !) nevolje na sličan način kao što se čovjek može osloniti na pravog prijatelja. Ukazivati na činjenicu da u petom članku NATO povelje NEMA ugrađenog automatizma, odnosno obveze da se odmah i automatski pomogne zemlji koja je napadnuta je u tom kontekstu posve promašeno!
Attack on one is attack on all je osnovni moto NATO saveza i ako je ta garancija bila dovoljna da 50 godina drži ruske tenkove podalje od Zapadne Evrope, ja s time mogu živjeti :-).
Uostalom, što bi tamo trebalo pisati ? Da će zemlje članice poslati pet skvadrona F-16 u roku odmah ? Ili da u roku od 15 dana moraju poslati 1/5/10 motoriziranih brigada ? Baj d vej, na tom testu bi pale SVE članice NATOa osim SAD i, možda VB, i svi oni koji laprdaju, da LAPRDAJU, o nekoj „evropskoj sigurnosti“ imaju samo dva izbora: ili kvalificirati svoje tekstove/komentare s „možda za 10,20 godina ako danas ozbiljno prionemo (čitaj povećamo izdvajanja za obranu bar za 50 % !)“ ili se svrstati u kamp „idealista“ koji se nadaju da će eto, nekako preko noći ovaj svijet postati prekrasno mjesto u kojem se svi slažu, i svima nam je super, i u čemu je tu u stvari problem, ajde ti lipo dođi da zapalimo jedan joint pa ćemo se sve lako dogovoriti ;-).
Trećeg puta gospodo nema i stoga je jedino pitanje – ili s NATOm, ili SAMI ! EU u ovoj priči možemo (moramo !) izostaviti iz diskusije !!!
A bi li mogli sami ? Recimo, Hrvatska kao „Švicarska Mediterana“ ? Pa da uštedimo predviđeni porast izdvajanja za obranu s 5,4 mlrd na 7,2 mlrd u 2010. ?
Hm ....
Ma, u stvari, a što kažete na ideju da posve raspustimo vojsku i uštedimo SVIH 5 milijardi kuna ?
Što, nije dobra ideja, kažete ? „Treba nam vojska, s NATOm ili bez njega“. Je, i ja se slažem. Jedino, koliko sam ja stekao dojam, naša vojska je u ku...cu. Ruše se helikopteri, piloti prosvjeduju, ... jedina svjetla točka je naša misija u Afganistanu.
Stoga je ovdje pravo pitanje – koliko bi Hrvatska trošila na obranu da ne uđe u NATO ? Točan odgovor na to nećemo nikad saznati, ali ja sam prilično siguran da s NATOm ili bez njega hrvatskoj vojsci trebaju velike investicije. 800 i kusur milijuna eura za nabavku novih aviona, oklopna vozila, ... sve to ide bez obzira na NATO.
U ovom kontekstu mi je pogotovo drago prisjetiti se trkeljarija, da TRKELJARIJA, o tome kako je NATO „trgovinski savez namijenjen prodaji američkog oružja“. Kad, gle čuda, ovi naši odabrali finske oklopnjake, a i švedski Grippen izgleda ima prilično dobre šanse protiv američkog F-16.
Netko će u Lockheed Martinu gadno dobiti po prstima ako popuše taj posao. A znate što je u cijeloj priči najsmješnije ? To što su anti-NATovci ovdje bar djelomično u pravu. Trgovina oružjem je naprosto gaaaadan biznis. Ako se dobro sjećam, do pred koju godinu su defense kompanije sasvim legalno mogle pod svoje troškove uključiti i „troškove podmazivanja“ :-). Jebi ga, kad ideš uvaljivati oružje Arapima (a oni su zadnjih desetljeća ipak glavne floating mušterije, kad zanemarimo nacionalne vojske velikih proizvođača oružja), bez toga jednostavno ne ide.
Stoga me živo zanima koliko je bilo u Samsoniteu koji je Patriji osigurao posao :-), a ukoliko je stvar prošla bez toga (hm, Finci su to ;-) svaka čast svim uključenim stranama.
„Dragi“ su mi i oni koji u diskusiju o NATOu vole ubaciti i priču o Iraku i tako pokazati svoje neznanje o materiji :-)
Jer, pod broj jedan – NATO NIJE U IRAKU i taj rat s NATO-om nema (skoro) nikakve veze.
A pod broj dva (i to je razlog onog „skoro“ u prethodnoj rečenici), Irak briljantno oslikava zašto je zastrašivanje tipa „kad uđemo u NATO naši vojnici će morati ići u fajt za američke interese“ POSVE PROMAŠENO !
SAD su svakako pokušale „uvući“ NATO u cijelu stvar i dobiti pomoć (i potporu) članica. Ali, i to je ovdje ključno, interesi Amerike su u ovoj situaciji značajno divergirali u odnosu na ostale članice (kao što rekoh, i „prijatelji“ se nekad ne moraju složiti) ! Čega je konačni rezultat bio da je Amerika u to uletila sama. Dobro, ne baš sama, tu su i Britanci, Australci, Poljaci ... ali, ne pod NATOvim kišobranom već kao „koalicija voljnih“ !
Zašto su Poljaci „voljni“ to je valjda svima jasno. Nakon 50 godina ruske „okupacije“, perspektiva im je ipak malo drugačija :-)))).
A kakva je naša perspektiva ? Iliti, „što će nama NATO kad nas nitko neće dirati ? A članstvo u NATOu nam još može i navući teroriste na vrat !“.
Možda doista i neće ... odnosno, možda doista i bi ...
Ipak, što se prijetnje terorizma tiče, ja oko toga neću gubiti sna. London i Madrid jesu opomena, ali po važnosti smo mi daleko od britanske i španjolske razine i tu ja jednostavno nemam straha. Mogućnost postoji, istina, ali mene recimo puuuuno više brine hoću li dok se vozim u autu naletiti na neku budalu za volanom, nego hoće li se neki terorist odlučiti „istjerivati mak na konac“ baš na Hrvatskoj !
A pitanje sigurnosne procjene za Hrvatsku je vrlo škakljiva tema. Mnogi se zaklinju da se mi doista nemamo čega bojati, da je Srbija u banani i da straha NEMA !
Daj Bože da su u pravu !!!
I u pravu jesu, oko toga nema nikakve dvojbe :-). Srbija je danas definitivno u banani i nema spora da im je primarni problem Kosovo ! Ali, da budem iskren, ne bojim se ja Srbije. A, jok malac, da je u priči o sigurnosti Hrvatske jedini faktor Srbija, ja bih prvi rekao da nam NATO ne treba i da bez problema (i posljedica !) možemo današnjih 5 milijardi kuna koje trošimo na obranu srezati na recimo 3 (umjesto povećanja na 7) !!!
Srbija nije problem, problem je Rusija !
Rusija koja je pod Putinom definitivno krenula put „autokratske demokracije“ i u kojoj se danas u povijesnim knjigama opet piše kako je Staljin bio velik jer je u njegovo vrijeme Rusija bila ponosna i moćna. A gulazi i diktature u Istočnoj evropi ? Ma pusti, to su detalji ...
Kakve veze novi ruski asertivizam ima sa Srbijom ?
Ima utoliko što Srbija može biti/postati savršeni ruski instrument za „podbadanje“ Evrope i SAD-a. Scenarij: u Beograd dolazi ruski ministar obrane i na sastanku s Koštunicom i Dodikom dade eksplicitnu potporu Rusije za neovisnost Republike Srpske. I usput otvori kreditnu liniju od 2 milijarde dolara za kupnju oružja.
Ne baš isto, ali slično kao što je američki ministar vanjskih poslova James Baker u Beogradu Miloševiću rekao da se „SAD neće miješati u unutrašnje probleme Jugoslavije“ (što, za one neupućenije u diplomatsku frazeologiju znači: ukoliko riješiš problem, mi prihvaćamo rezultat – srećom, Milošević nije „riješio problem“ i stvar je na kraju završila tako da su Bakerovi nasljednici isporučili par tona bombi na njegovu rezidenciju ;-).
Istina, ruska potpora Srbiji bi trebala biti na značajno višoj (i konkretnijoj) razini nego što je to bila potpora SAD-a očuvanju Jugoslavije, i možda bi bosanski Srbi bili dovoljno pametni da se ne dadu navući na takvu stazu, ali balkansko bure baruta ima kratak fitilj i kad se jednom stvar zakotrlja ne zaustavlja se lako.
Možda sam preveliki pesimista (realista?), možda sam zbog svog poštovanja i ljubavi prema Americi pristran prema NATOu kao organizaciji, ali dobro se sjećam kako je to izgledalo početkom 90-tih.
NATO nije savršen i budući da u životu nema „besplatnog ručka“ sigurno će nas članstvo koštati, ali uzimajući u obzir u kakvom se nestabilnom okruženju nalazimo, ulaskom u NATO Hrvatska rješava jedno od temeljnih nacionalnih pitanja - pitanje sigurnosti – i nakon toga se može neometano posvetiti rješavanju domaćih problema, koji su veliki i uz potrese koji se događaju u svjetskom gospodarstvu svakim danom postaju sve veći.
Hrvatska Vlada jest traljavo obavila posao informiranja javnosti, tretirajući nas kao ovce koje ništa ne treba pitati, ali sam prilično uvjeren da se sa procjenom o „neizbježnosti“ ulaska u NATO slaže većina hrvatskih građana.
I drago mi je što se s njima slažem i ja :-).
|
