Zvone Radikalni

Najprije zahvaljujem „eminencijama u sjeni“ na ukazanom povjerenju i mogu samo reći da ću se potruditi ukazano povjerenje i opravdati. A s obzirom da se sad očekuje ipak nešto veći i širi krug posjetitelja , možda ne bi bilo zgorega reći i koju o tome kakav je ovo blog.

Daklem, prvo i osnovno – ovo je kak'ti „ozbiljan“ blog . To znači da ovdje nećete čitati o tome što sam danas radio, koga sam sreo, gdje sam sinoć izašao i slično. Blog sam počeo pisati prije nešto više od godinu dana (7.4.2006. to be precise) a okvirni pregled tema koje sam do sada obradio se može vidjeti u (ponešto nepotpunoj) klasifikaciji linkova na prijašnje postove u sidebar-u desno. A pregledavajući svoje prve postove u potrazi za točnim „datumom rođenja“ bloga, naišao sam na post First things first koji i dan danas sasvim lijepo opisuje o čemen se ovdje zapravo radi.

Za dodatno upoznavanje, evo par linkova na meni osobno najdraže postove:

Najprije, obrazovanje. Tu sam „lak na okidaču“ i općenito govoreći prilično pesimističan (što je totalno suprotno mom karakteru :-). A zašto sam pesimističan pogledajte u postu Zašto će Bolonjski proces propasti. Ipak, nije sve baš tako crno jer ima u ovoj državi i onih koji kuže stvar. A to sam dokučio u svojoj prepisci s Vesnom Pusić. Najprije sam joj napisao pismo u kojem sam tražio pojašnjene HNSovog programa (odnosno nekih aspekata vezano za HNSovu obrazovnu strategiju), a prilično brzi odgovor koji me je svojim sadržajem barem nakratko pretvorio u optimista je ovdje.
Da ne bi bili nepošteni prema najjačoj stranci u zemlji (barem tako kažu ankete) o načinu na koji SDP namjerava „riješiti“ problem visokog obrazovanja sam pisao ovdje i ovdje. I mogu reći da nisam baš bio oduševljen (ovo je popriličan understatement :-).

Druga tema koja me prilično često okupira je vanjska politika. Da ga roknem odmah u glavu, priznajem da sam podržavao napad Amerike na Irak, ali tu sam se gadno zajebo. Kako i zašto, pročitajte u postu Došlo vrijeme za mea culpa. Dotaknuo sam se smrti Saddama Husseina a ukoliko bi vas zanimalo kako je Saddam razmišljao prije samog napada i u kakvom je svijetu iluzija živio – kliknite ovdje.
Pro-američki stav me je doveo i u jedan „fajt“ kad sam (vezano uz ulazak Hrvatske u NATO) reagirao postom Anti-antiameričko jamranje što sam i dodatno razradio u postu NATO smo navikli – reply. A možete pogledati i moje viđenje Rusvaja na Bliskom istoku i odnosa Hrvatske i MMF-a.

U kratkom opisu bloga piše da sam za globalizaciju radikalno pro i tu mi se čini da sam isto malo u raskoraku s prevladavajućim mišljenjem u Hrvatskoj. Fraza „Socijalno neosjetljiva globalizacija“ koju je barba Milić jednom spomenuo u svom dnevniku je tako bila uzrok ovog posta , a po svom dobrom starom običaju sam je i dodatno razradio ovdje. Barba Milić me je svojim serijalom Idemo u Ameriku u kojem je pričao o meksičkim ilegalnim imigrantima potaknuo na post Živijo barba Milić, a protivnike globalizacije bi mogao razveseliti post u kojem je Umrla Doha (da budem precizan, još uvijek je na aparatima, ali s malom šansom za preživljavanje).

Zašto nema Boga pročitajte ovdje a što mislim o Katoličkoj crkvi piše ovdje.

Našlo bi se toga još, ali nekako mi se čini da će ovo biti dovoljno to get you started ... :-).

E da, i trebao bi ažurirati popis linkova na kolege blogere jer je u priličnoj disonanci s trenutnom bookmark listom u Firefoxu ... Hoću, obećajem :-)