Zvone Radikalni

Eh, eh, eh, ...

Vidim, svi se nešto čude kako to „nema Boga“.

Pa se darlene pita da zašto ne vjerujem i otkad – hm, jesam li ikada vjerovao !?
A MySoul – „Pa ti si inteligentna osoba, ne vjerujem da stvarno misliš da je život toliko jednostavan pa da je taj kraj uistinu kraj“ ? Evala, ovo je prvi put da čujem da netko koristi inteligenciju u korist vjerovanja u Boga ???
Štefice, ne znam odakle si izvukla Nikoletinu Bursaća, ali stari i ja smo ga se također sjetili u danima poslije ...

A nije to baš tako ispočetka izgledalo. Kako su samo, kad sam bio negdje u višim razredima osnovne škole, stare babe uživale slušati kako čitam „čitanje“ za vrijeme male mise u 8 ujutro. Najprije jedna cura prvo čitanje, pa onda malo psalmi, pa onda ja drugo čitanje (ili obrnuto) i onda na kraju još don Ive Evanđelje, nakon čega je išla propovjed i onda dalje ustaljenim tisućljetnim redoslijedom ... A, bija san naširoko poznat u selu ka' „onaj mali što lipo čita“.

Sretni dani djetinjstva ...

Ipak, brzo se vidjelo da neće to ići baš tako lako. Za razliku od druge djece, ja sam na vjeronauk krenuo tek od četvrtog razreda osnovne škole. Tada se vjeronauk držao izvan škole i gotovo sva djeca su išla na satove od prvog razreda. A meni su roditelji bili prosvjetni radnici (čitaj, nastavnici u mjesnoj osnovnoj školi) i nisu forsirali (ah ta mračna vremena komunizma, sjeća li se još ko toga ?).
A kad sam krenuo, vidim ovako u retrospektivi, nije mi to baš najbolje leglo. E sad, ne može se reći da sam ja bio loš „vjernik“. A ne, ja sam sve odrađivao po PS-u. Međutim, ponajviše zato što sam takav bio i inače (a nadam se da sam takav i ostao). Kad nešto radiš, treba to napraviti kako valja. Pa sam bio redovan na vjeronauku, pa sam bio među najredovitijim posjetiteljima male mise u 8 ujutro (hej, imaš 12-15 godina i u nedjelju ujutro dizanje u 7 i po – nije nas bilo puno, ali tada su bila drugačija vremena ;-). A kako sam lijepo čitao aktivirao sam se (značajno) i u tom aspektu.

Ali, i tu dolazi onaj ali ...

To su ipak bili ponajviše „vanjski“ pokazatelji vjere. Međutim, onaj religiozni osjećaj uzvišenog obožavanja vrhunaravnog bića, kojem se uvijek možeš obratiti za utjehu, e taj me osjećaj zaobišao.

Zašto je bilo tako – to je posve jasno. Naime, u mojoj kući vjera nije igrala nikakvu ulogu. Za razliku od većine ostale djece koja su od najranijeg djetinjstva bila svakodnevno izložena religiji, kod mene toga nije bilo. I kad se tome izložiš po prvi put sa 10 godina, i ako si pritom znatiželjno i radoznalo djete koje puno čita, e onda prihvatiti priču iz katekizma nije lako.

A kad se tome doda blagotvorni (spasonosni, čak) utjecaj strica koji je u osnovnoj školi vodio astronomsku sekciju i koji me u petom razredu pozvao da svratim, e, onda Bog nije imao nikakve šanse. Skupivši nekoliko nagrada na državnim (tadašnjim republičkim :-) natjecanjima iz astronomije došao je MIOC a s MIOC-om je došla i moja druga velika ljubav – fizika (prva su, naravno, bili i ostali kompjuteri ali s njima sam se „inficirao“ po drugoj liniji).

Fizika ...

Kakve su to „borbe“ bile s pojmom derivacije u prvom razredu srednje škole. Kako to on misli dy / dx ? Što li mu to znači infinitezimalni pomak ? Sa posebnom toplinom u srcu se sjećam kako me zadesila neka prehlada pa sam morao ležati par dana u krevetu – pa sam naravno mogao zaželjeti želju. I ja poželio Berkeley-ev udžbenik iz mehanike (inače se koristi na prvoj godini PMF-a). Ah, nestrpljenje s kojima sam ičekivao da se vrate iz grada ... I onda otvaranje onih zelenih tvrdih korica, i bruuuuum ... Ode Zvone ...
U drugom razredu sam kupio „Teorijsku fiziku“ od dr. Ivana Supeka, i to za dobru mjeru, odmah drugi dio. Kvantna fizika, kvantna teorija polja. Supravodljivost i fizika čvrstog stanja. Razumio sam prvih 5 stranica, dok je bila na razini p = mv :-). Bila je jeftina, stajala je valjda na polici par godina (neki se valjda još sjećaju inflacije ). I to mi je bila najbolja investicija u životu. Iako još uvijek nisam dokučio sve što u njoj piše, ma ni blizu, od tada nije bilo nazad.
Bilo je i nagrada na, sada „pravim“, državnim natjecanjima iz fizike, skoro sam uletio i u ekipu za Olimpijadu.

I tako bi se moglo reći da sam od tada počeo promatrati svijet kroz prizmu fizikalne realnosti.

Kako da vjeruješ Sveto pismo kad ti se svakodnevno otvaraju novi horizonti u pogledu na svemir koji nas okružuje. Kako pričati s vjernikom koji iskreno vjeruje da je Bog stvorio Zemlju ??? Što reći onome ko i pored gomile znanstvenih dokaza za teoriju evolucije i dalje vjeruje u priču o Adamu i Evi ?

Sad mi pade napamet scena iz filma Kontakt kad glavni glumac (inače mladi zgodni propovjednik, kakav propovjednik može biti samo u američkim filmovima ) prilikom odabira za jednog putnika koji će putovati u nepoznato u „svemirskom brodu“ kaže Jodie Foster da „ne bi mogao glasati za odabir osobe koja smatra da 90 % zemaljske populacije pati od neke vrste iluzije“.

Hm, prilično je hrabro tvrditi da su svi drugi „budale“ a da si ti najpametniji. Ali, ukoliko pogledamo masovne religije danas u svijetu, nekako mi se ne čini da su baš kompatibilne. Ako i prihvatimo da kršćani, židovi i muslimani imaju „jednog istog“ Boga, što ćemo sa hinduistima, budistima, ... Jesu li oni za kršćane „budale“, i obrnuto. Jer iz onoga što znam o tim religijama mi se čini da se ne mogu svesti pod zajednički nazivnik. Ili su u pravu kršćani ili budisti ili hinduisti. Kako pomiriti pojam reinkarnacije, tako prisutan u istočnjačkim religijama, sa pojmom vječne duše koja prebiva u nebu, čistilištu ili paklu ? Jel ima neka stanica tamo negdje „gore“ pa te ona „upućuju“ – „Za kršćane, raj – peron 1a, čistilište – peron 13, pakao – peron 666; Za poklonike Krishne, peron – 1b, budisti – peron 1c, ...“.

Zbog nemogućnosti racionalnog odlučivanja o „ispravnoj teoriji“, te uz potpuni nedostatak ikakvih empirijskih (znanstvenih !) dokaza, ja sam nekako zaključio da nitko od njih nije u pravu. Odnosno, da su svi oni u krivu.

I stoga ja umjesto Biblije čitam Scientific American i uživam u konstantnom širenju granica ljudskog znanja. Možda me to neće dovesti u raj, ali ... sada uživam pa dokle ide ide .