Zvone Radikalni

Dakle, jučer u 18:05 postao sam ponovo tata !!!!!
U bolnici Merkur, rodila se tatina princeza (ime još dogovaramo, ali će za tatu to zauvijek biti Princeza ). 3600 grama, 49 cm (tatina bucka), apgar (upgar ?) test nakon rođenja 10/10, mama dobro (koliko žena može biti dobro nakon prirodnog poroda) a ja i sinčina isto nismo loše. Taman ću sad imati vremena da ga do kraja "ustrojim" kako treba (T. ima dvije i po godine i dok god je mama u blizini, skup primjenjivih odgojnih metoda je značajno ograničen - čitaj, mama ko svaka prava mama ne može sinu reći "ne" :-)))
A kad je već prethodni post bio o zdravstvu, evo Vam još malo horror stories.
Sam porod na Merkuru je prošao prilično dobro. Svaka rodilja je tijekom poroda u svom zasebnom boksu i sam porod je prošao prilično OK. Jest da se višoj medicinskoj sestri nikako nije svidjelo što sam ja bio prisutan na porodu, ali babica je bila super, a i mladi ginekolog B. i njegova (još mlađa) kolegica P. su bili za +5. Ali, ono "zanimljivo" je uslijedilo nakon poroda.
Naime, kako na Merkuru imaju priličnu gužvu u rodilištu, moja supruga je nakon poroda završila na hodniku. I to ne na pet ili deset minuta, nego će tamo biti sve do danas u podne, a možda i do sutra. Jednostavno, nema mjesta u sobama za rodilje pa ih drže na hodniku. I tako nakon teškog poroda, kad je majci nužno potreban odmor da se pripremi za majčinske dužnosti (dojenje i baby-related nespavanje koje ih čeka), njih četiri-pet leže na onim pokretnim krevetima u hodniku, slušaju jedna drugu kako jauču, iz susjednih soba se čuje plač beba, svjetlo je non-stop upaljeno, sestre prolaze ... Prekrasno .
Naravno, kako hodnik nije okolina za bebu, ne mogu ni dobiti svoje bebe da se s njima polako upoznaju i uživaju. I onda dođu naši političari i seru da zašto hrvatske žene ne rađaju, da nam je demografska slika u k.... i slično .
Ali, u konačnici, što je par dana muke prema prekasnim užicima roditeljstva koji će trajati cijeli život .