27.05.2006., subota
 konačno mogu predahnuti... znam da me dugo nije bilo, tj da dugo nisam pisala, ali jednostavno ni za sebe nisam imala vremena, kao što vjeroajtno večina vas zna matura mi je kucala na vrata...i morala sam je predati...pa sam nekoliko noći za redom bojala programe do jutra, i ni oka nisam sklopila...pa...sada je sve to iza mene, i norijada na kojoj je bilo fenomenalno i ...ah...ostat će mii u lijepom sjećanju...da ne duljim, drago mi je što sam gotova...ali i žao mi je što odlazim, jer ipak, jedan određen period provedeš s određenim ljudima, pa kakvi god oni bili voliš ih i ne želiš se odvojiti od njih...i tak... idem spavati... i da...htjela bi se javno ispričati svojoj apsolutno nezamijenjivoj frendici zbog pogrešaka koje sam napravila i svemu ostalome, ali želim da zna da niti u jednom trenu joj nisam lagala... volim je ko trn u oku... i sve bi dala za nju... samo da zna...i naravno držim svim maturantima fige na maturi, pošto ja netrebam na maturu... ajd pusa svima do idućeg zanimljivijeg posta |
09.05.2006., utorak
 ovaj post ne iskazuje moje momentalno stanje...no našla sam to u bilježnici od prošle godine pa sam se nekih svari prisjetila...dakle...to je pisalo na klupi u razredu i jednostavno sam prepisala...meni se svidjelo...tj na neki je način tužno, ali...ima istine u tome...to se uvije na kraju desi...pa...djevoke i dječaci,ako se netko prepoznaje... to je za vas... ne da bi vas oneraspoložila(ako se tako piše) već da znate da sam uz vas i da znam da nije uvijek sve lijepo...pusa svima goodbye my only love now u re with someone else in some other world far away from me and noone can replaced u never and forever every tear from my eye is one memory of your mighty smile... love u forever |
07.05.2006., nedjelja
 kad misliš da sve ide po redu i po nekakvom planu...e...gadno se zahe... ništa ne ide tako i ništa ne može biti gore kad misliš da nitko ne pita za nekoga, a ti znaš zašto je to tako, i držiš u sebi, i ne želiš tom nekom reći, jer ne želiš saznati kako bi se stvari odvijale, i koja bi reakcija bila... i zato ne jedeš, ne spavaš...ne misliš...sve što radiš misliš na njega i ubijaš se s mali milijun pitanja... zaljubljenost je lijepa, no voljeti nekoga je gadno, jer samo ti se javljaju neke gluposti i sumnje, i ljubomora tinja, a ne izlazi na površinu jer joj ti nedaš... ništa ne vidiš...samo vidiš njega, i njega...i ništa više...i pitaš se da li je toga vrijedan. da li i on tako osjeća ili je to samo jednostrano i da li si možda pogriješilo/la izabravši baš njega...no srce ne bira...ali biva slomljeno i zna boljeti... zašto??? zato jer to dopuštamo...a onda nam se cijeli svijet sruši i gotovo je...jer ti želiš njega, no ne znaš da li i on istom mjerom želi tebe, i da li je to sve što on želi, ili ima još mnogo stvari koje mu se motaju po glavi... |
