Zašto moramo ići u Rijeku
Evo i mene (opet)!
Stvarno smo se raspisale zadnje vrijeme.
Dobila sam zadatak da objasnim zašto toliko želimo ići na utakmicu u Rijeku idući vikend.
Kao prvo: želimo se vidjeti sa Andrejom Škorić (kapetanica Primorja) da malo razglabamo o aktulanim temama u ženskom vaterpolu i vaterpolu općenito, a naravno da i razmijenimo nove tračeve.
Kao drugo: uvijek kada idemo na utakmice s dečkima se odlično zabavimo. Malo sramotimo nijh, malo sramotimo sebe, al, sve u svemu, se odlično zabavljamo. Do sada smo ih pratile kroz četiri sezone druge lige, jednu sezonu Slovenske lige i dvije sezone 1B lige.
Daleko najbolji doživljaj je bio kada smo ih prvi put pratile na utakmicama druge lige u ljeto 2003. godine. Evo kako je sve to počelo te davne dvijeitreće.
Ja vam ljetujem u Banjolama kraj Pule u jednom malom privatnom kampu, i imam poveću kamp kućicu (5,20 m). Kada smo skužile da taj jedan vikend (neki tamo u 8 mjesecu 2003) „naši“ dečki igraju u Rovinju u subotu i u Puli u nedjelju, smo se počele dogovarati da se skupimo kod mene i idemo ne te dvije utakmice, te da se naprave transparenti. Ruth (jedna naša, sad već bivša, igračica) i ja smo otišle dolje sa mojim starcima i burazom jedno tjedan dva prije, a ostali su nam se trebali pridružiti taj vikend. Po prvom planu trebali su u petak popodne/navečer autom doći Ivana, Nataša i Natašin tadašnji dečko. No iz nekih, meni sada već jako maglovitih, razloga su Nataša i njen dečko otkazali i dolazak i izradu transparenta.
Taj naš plan bi sve skupa propao, da Ivana nije odlučila da nju baš boli briga za Natašu i da ona dolazi prvim busom u Pulu. I tako vam se ona spakirala i za samo dva dana ponjela jedan osrednji kofer na kotače sa hrpetinom odjeće (čovječe to je izgledalo kao da ide na izbor Miss koj traje najmanje dva tjedna, a ne na dva dana u kamp), jedan neseser (prepun frizerskog pribora koj uključuje boje i sprejeve za kosu) i jedan ruksak. Stigla je popodne tog petka i prva stvar koju nam je rekla je da moramo napraviti transparent. Sada vam je vjerojatno jasno čemu služe boje za kosu koje je ponijela. No, nije se sjetila ponjeti nikakvu staru plahtu ili krpu tako da nam se desilo da jedino što smo imale je jedna stara bijela majica koju smo razrezale i na njoj pisale.
Ovo je postupak izrade. Vidi se tko najviše radi!
  
A ovo je taj slavni transparent.
U tijeku izrade transparenta smo se dopisivale s Bumberom (predstavljanje ću prepustiti Ivani u sljedećem postu). Rekle smo mu kako radimo transparent, a on je nama zaprijetio da nam je bolje da se nigdje ne spominje njegovo ime. Kao što se na priloženim slikama vidi, njegovog imena nigdje. Al ta njegova prijetnja nas je inspirirala da napravimo poseban transparent za njega. I tako nas tri luđakinje smo uzele tri A4 papira i na njih napisale Bumber oženi me i odlučile da ćemo na predstavljanju kada prozovu njega dići te papire. Nisam točno sigurna kako su bile podjeljene uloge izmedju Ivane i Ruth (mislim da je Ivana držala Bumber, a Ruth oženi), al znam da sam ja držala me.
I tko smo se mi ujutro zaputile u Rovinj i tamo se cijeli dan kupale i zabavljale, a navečer otišle na utakmicu u ful opremi (klupski badići, majce, i pofarbana kosa):
Moj brat Vlatko, Ivana, Ruth i ja
I trener i dečki su bili iznenađeni kada su nas vidjeli.
Utakmicu su izgubili, al smo zato nas tri bile glasnije od ostatka Rovinjske tribine, a Ruth se i uspjela posvaditi s protivničkim navijačima. Predmet svađe je bila loša igra naših dečki, al im je Ruth spustila kada je naš Goran Bumba (tada petnaestogodišnjak) zabio njihovom (mnogo starijem golmanu) dva, tri gola. Njegovo predstavljanje ću isto prepustiti Ivani ali evo slikica:
Da ne bi bilo zabune Bumba sada ima 19 godina i ovo je slika od prošloga ljeta, a ne iz 2003.
Poslje tekme smo jednom igraču dale papire Bumber oženi me (sa našim potpisma na onom papiru koj smo držale) da ih ubaci Bumberu u torbu. Kada smo došle u Zagreb i pitale ga jel našao papire i rekao nam je da nije on praznio torbu nego mama (koja sramota za nas).
U nedjelju smo prijepodne provele na plaži u Banjolama,
a predvečer išli na drugu tekmu. Više stvarno pojma nemam kak je ova tekma završila, al se sjećam da smo i ovdje bile glasne ali ne previše jer navijači od Pule nisu bili baš zanimljivi. Jedino što smo uspjele je našim navijanjem jednog starčeka otjerat na drugi kraj tribine.
Evo to su naši argumenti zašto želimo i moramo ići u Rijeku. Ako sam nešto zaboravila ne sumnjam da će Ivana nadodati.
Pusa svima, 
Dunja
|
