ŽVK Zagreb

Najbolja obrana

Nešto smo se puno raspisale zadnje vrijeme.

Da objasnim naslov ovoga posta. Danas smo Ivana i ja pričale na telefon i visile na netu i tako zalutale na stranice Hrvatskog vaterpolo saveza. U tom zajedničkom surfanju smo došle do jednog jako zanimljivog zaključka da naše obje seniorske momčadi (muška i ženska) imaju najbolje obrane u ligama u kojim se natječu. Iako mi cure ove godine nismo igrale ligu, u prošloj ligi (kada smo završile treće) imale smo najmanje primljenih golova, a sada "naši" dečki u IB ligi imaju najmanje primljenih golova (trenutno imaju 85 primljenih, a prvi sljedeći 92 primljena).
To zasigurno nije zasluga samo golmanice/golmana nego i ukupne obrane, ali bez naše golmanice/našeg golmana se sigurno ne bi moglo. O Zduni ste već sve mogli pročitati u prošlom postu, pa ja ću sada samo napomenuti da je on odličan golman (Zduna samo tako nastavi i danas protiv Siska, nemoj da moram pisati puno točkica na plavoj strani zapisnika, dozvoljavam ti maximalno 5 primljenih).

Na red dolazi naša golmanica Nataša Anđelić.

Nataša


Nataša dok brani

Ona, zbog zdravstvenih problema, nije bila posuđena ovu ligu i tek je u ponedjeljak nakon više od tri mjeseca pauze ponovo počela trenirati. Ali brzo će se ona vratiti u formu, uopće u to ne sumnjam.
Evo da ju malo predstavimo: ima 22 godine i osim što je golmanica, za tjedan dana će biti apsolventica na KIF-u (nama običnim smrtnicima taj fakultet je bolje poznat pod skračenicom DIF). Već neko vrijeme ima dečka koj često ima zabranu dolaska na utakmice ali smo se mi ostale cure dogovorile da će mo mu mimo nje javljati kada su tekme da obavezno dodje, da malo popunimo tribine.
Najvažniji zadatak koj Nataša ima u igri je to da, osim očite obrane gola, mora i beku (tj. meni) napominjati kada je u obrani preblizu njenog gola (ili drugim riječima kada je moja guzica previše pod njenim nosom - stvarno nije lako biti golman). Ponekada ona malo previše pošizi zbog primljenog gola pa često moramo imati tretmane smirivanja, a kada obrani obavezno joj se mora dati neka nagarada (najčešće keksi sa čokoladom). Zbog naših razgovora u obrani su nam se ponekad i protivnički dvometraši smijali, al šta ćeš mora se, to pomaže kod treme, a ipak smo mi žene i uvjek možemo pričati (kako naš pomočni trener kaže, mi možemo pričati i između zaveslaja i udisaja dok plivamo kraul).

To bi bilo sve za danas već je skoro jedan sat i bilo bi stvarno vrijeme da idem spavati.

Pozdrav

Dunja

P.S. Ljudi ostavljajte komentare to vam je pol sekunde posla, pa kad ste već tu da bar saznamo vaše dojmove.