ŽVK Zagreb

Teško nama

Vidim da Ivana opet nije ništa napisala. Mislim sramota da se nije ni jedanput javila na ovom blogu. Moram ja njoj prodiku održat .

Al zapravo joj ne mogu previse zamjeritit. Ovaj vikend je stvarno puno napravila što se tiče pronalaženja sponzora i donatora. Poslala je mailove na hrpetinu adresa i molila da se dogovorimo za sastanke da predstavimo sebe i svoj slučaj i da im ukratko objasnimo zašto smatramo da ne bi bila promašena investicija u nas uložiti novac. A šta da vam kažem o tome, naravno da se nitko još nije javio tj. oni koji su se i javili su nas odbili (a i to je ipak bolje nego da ti se uopće ne jave pa ti sad pogađaj dal nisu dobili mail ili su jednostavno toliko poslovno neodgojeni da neznaju ni odgovoriti). Ne znam kako ćemo skupit novce za sljedeću sezonu kad nitko nije voljan pomoći. Pokušali smo na sve razne načine nagovoriti ljude da nam pomognu al ništa.

Nešto smo Ivana i ja planirale otići i do Bandića jer je u Večernjem listu jedanput rekao da svi sportaši koji imaju neke rezultate dobivaju nešto. E pa mi smo imale rezultate sve ove godine, osim jedno kratko vrijeme kad smo bile četvrte. Ligu nakon te smo se pomaknule za jedno mjesto prema gore i bile treće, a na kupu u 11. mjesecu 2006. smo bile druge. I onda nam se dogodilo da nakon toga nemamo novca za nastup u ovogodišnjem prvenstvu i da ga nikako ne možemo sakupiti. Toliko o tome da rezultati nešto vrijede. Od svih klubova koji se sada natječu mi smo najstariji klub i to još i klub iz glavnog grad države i nosimo ime tog grada, a nitko ne može nači sredstva da nam se pomogne.
Stvarno nemamo više nikakve ideje kako da nabavimo sredstva za nastup. Ako netko ima ikakav prijedlog neka nas samo obavijesti.

Imamo mi još par ideja koje moramo probat provest. Ali je problem u tome što su sve te ideje uglavnom za promociju ženskog vaterpola, a ne za skupljanje novaca.
Al uspjet ćemo mi nekako. Ne predajemo se mi baš tako lako. Smislit ćemo mi već nešto.

Eto skinula sam i taj kamen sa srca.

Pozdrav svima

Dunja