zvjerinjak
14.09.2006., četvrtak
pijesak na mojim kostima
|
evo i mene nakon jedne stanke.. previse stvari se dogodilo u tako malo vremena.. sjedimo u pijesku vremena pogledi nam lutaju, rijetko se srecu.. ponekad, u biti cijelo vrijeme osjecam kako odlazis od mene da, bas poput pijeska one noci koji je curio kroz moje prste.. sto sam ga jace zelio zadrzati to ga je sve manje ostajalo.. ne zelim da od tebe ostane samo par zrnaca pijeska na mojim dlanovima. pokraj tebe se osjecam tako izgubljenim a opet, bez tebe doslovno ludim ne zelim te izgubiti ne zelim te zaboraviti ali, neznam koji je drugi nacin da svoj um, svoj razum zadrzim.. poslije nase svake svadje osjecam se kao da su mi sve kosti polomljene.. u samoci, u tisini ostajem gledati kako polako zacjeljuju i onda te opet zovem opet se osjecam slomljeno  |
