< | siječanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nadimak: AMI
DoB: 15
Kontakt: MSN: bubach_rules@hotmail.com
mail: ami_in_poet_society@yahoo.com
ICQ: 459-426-819
Jacques & me
Pohađam: XVI.gimnaziju
Forum mog razreda
Živim u: Zagrebu ...
>
Još jedan svijet u koji zalazim: Londonske priče - zločini
U svakom slučaju, često putujem u zemlje vama nepoznate... Da bih vam objasnila, to bi predugo trajalo stoga ću ukratko reći: ništa vam nije potrebno za taj put. Nikakve stvari, kovčezi, četkice za zube... Ne. Samo mašta i volja.
Nadam se da ćete biti voljni putovati samnom...
~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
Stvari koje sam zaključila:
Najveći borac nije onaj koji pobijedi u svakoj borbi, već onaj koji nikada ne odustaje.
Svi smo osuđeni na ono što sami napravimo.
Majka priroda se s razlogom zove Majka.
~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
I citati koje me tkđr.nadahnjuju:
"Good night, princes of Main, you kings of New England!" (Kućna pravila)
"There is no good and evil, there is only power and those too weak to seek it!" (Harry Potter i Kamen mudraca)
"Želio bi biti nešto, a tko kad su svi već netko, a ti misliš da si ništa. I bit ćeš, dok ne budeš svoj." (Maša Kolanović)
Vjerujem:
~u grčku i egipatsku mitologiju
~da su zmajevi postojali
~u ljude
~da svi mogu postići ono što žele
~u nestvarnost
~u magiju
~u snove
Sjećaš li se kada si me grlio i ljubio?
Sjećaš li se kako sam voljela gledati tvoje oči
i slušati tvoje pjesme?
Sjećaš li se kako sam bila spremna dati svoj život
za tebe?
Sjećaš li se što si mi rekao?
"Nikad te neću napustiti"...
Sjećaš li se da si me ipak napustio?
Siđi s tog oblaka i reci mi...
Zašto me više ne grliš i ljubiš?
Zašto mi više ne pjevaš?
Zašto sam tako sama na ovom svijetu?
Zašto ne mogu k tebi gore?
Jer nije još došlo moje vrijeme?
Ah, doći će uskoro...
Do skora, smrti moja!
aNiMe obožavatelji s predobrim blogovima...:
~Hotaru
~Hellsing Fan
~Anime queen
~Soul Society
~Tiger
~Dark Messenger
~Live in Fantasy
~Senshi
~aNiMe rULEs
~aNimE rULz
~Anime wings
~Inspiration comes with time - Hairem
Blog.hr
Ljudi koje znam:
We luuuuuv Jacques...
HEKA RULZ
Muca moja voljena
Tammy
Drug Cavlek
AngelFuck-moja mucekica
luda moooo
bebo XD njhaha
joeLLe
Tanja
Vex
Mary Matthews (zapravo ju ne znam, ali iam osjećaj ko da se poznajemo vec sto godina pa... ^_^
Mary & pjesme
Katz
Ljudi koje nažalost ne znam, a također imaju odlične blogove:
Ruth Potter
Samo sjena
Vampyre Mistress
I live in my world
Uvijek svoja
Lonely Girl - Lydia
Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja
Pjesme s Remeta
Pjesnička duša
Duboke misli plitkog uma
Harry Potter blog!!
Kokos na glavi~Sea Whisper (svakako procitati!)
Antibiotix
Najljepše pjesme
San Magične Noći
Lady Moon - svakako pročitati!
Druselle
ranjena..:
mEGalesia
marauDErs
HAUNTED
Život u dvorcu
Čarolije i ja
Fenix
Keira
Laucien
Zara
Cristiane
serenade...
Raskršće.,.....
underworld
marco riddle
magic, magic... and magic only...
Diana Matthews
Isabell Black
Život uz Izabranog
Kiny
Land of Pretellya
White Moon
Dnevnik Agathe Smith
Dante
Tom & Casey
Jan Karl VonCroy
Zagonetni dnevnici Allison Robins
Ciara
Sleepyboo
Chenyx
Ozzie
Koliko vas ima od 02.09.2006.?
Free Web Counter
Copyright © 2006. by Ami (Yellow pages under the moonlight)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Hoćemo li polako krenuti?...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Gdje?
.
.
.
.
.
.
.
.
Just hold my hand. I'm taking you to Neverland.
Maleni dječak... S gitarom u ruci kročio je opet u svoj svijet.
„Ako pozovemo duhove svoje prošlosti, hoće li se pojaviti ... ?“ Izgledao je kao da mu je svejedno. Oči koje su prazno gledale u žice svoje gitare već su dovoljno pokazivale njegovu nerealnost, odsutnost; taj duh koji je mirno sjedio u kutku zelenog desnog oka. Pokušao je odsvirati jednu notu, ali žice kao da su se samo trznule i nastavile spavati. Dječak je ljutito frknuo i samo je bacio na tratinu. Da, to je samo još jedan od njegovih mnogih dana samoće. Pa ipak, unatoč svemu, ponekad je doista uživao u tome. No, danas... Ah, danas je bio poseban dan...
U svojim je mislima čuo orgulje. Grčevito se držao za glavu... Želio je da prestane, da se suze pretoče u osmijeh, a maleni duh se oslobodi – da, želio je. Iskreno se i krvavo borio za to.
Ničice je pao na mirisnu travu satkanu od baršunaste paučine držeći glavu. Tijelo je vrištalo, a ušima odzvanjao posljednji ton orgulja... ...
„Male vile plešu valcer tuge... Jesam li ja kovač te tuge?“
Suza je kapnula. I opet – i opet - i opet... Osjetio je malu bubamaru u svojoj valovitoj kosi....
Borio se, ali proklete su suze svejedno klizile. Bubamara sleti na ruku. Imao je osjećaj...kao da ga gleda. Sramio se samog sebe.
„DOSTA!“
Čega se sramim?! Svojih suza...? Ta ja sam vječno dijete!“Žalosno je pogledao bubamaru. Malo se borila s vjetrom na njegovoj ruci, a zatim odletjela prema uskomešanim oblacima. Osjetio je osmijeh kako mu se provlači licem. Nakon toliko vremena...
Ustao se, skinuo paučinu sa svojih uspomena, uzeo nožić, potražio jednu granu i počeo raditi frulicu. Dana kada je frulica bila završena, Pan je zadovoljno odletio do našega svijeta. Shvatio je da se ipak, iako je samo dječak, neće morati truditi da odraste. Taj problem je na nama, djeci koja nemaju granice i koja se, bez obzira na sve, trudi odrasti. Odrasti uz vječne uspomene, duboka uvjerenja u bolje sutra i u vječnog dječaka čiji je duh mirno sjedio u kutku zelenog desnog oka...