Blog sam počela pisati iz zabave, da negdje mogu istresti svoje frustracije možda dobiti svajet, zabaviti se, podijeliti neka razmišljanja. No mislim da to polako počinje gubiti svoj smisao.
Moj blog je postao mala špijunska rupica u moj život, ali i život drugih. Mala voajerska rupica kroz koju me neznanci gledaju "golu". Dugo sam ga sakrivala, nisam htjela da ga ljudi čitaju. Ali kako je vrijeme odmicalo ljudi su me počeli prepoznavati. Možda je odmah na početku trebalo da shvatim dnevnik i web dnevnik nije isto. Ipak sve što napišem je na Internetu. Neki ljudi su ostali povrijeđeni i neopisivo mi je žao zbog toga, ali nazad se ne može.
---
Položila sam polovicu onog ispita. Ostala mi je druga polovina. Dakle i dalje sam u učenjačkim vodama.
Želim da se zahvalim
Ka5anu na skripti koju mi je posalo. Pomogao mi je nevjerovatno mnogo.
Hvala svima na lijepim željama, pozitivnim mislima... trebaće mi opet u slijedeći ponedjeljak.
P.S. Ova ključaonica je moja prva uspješnica iz Corela. Nastala je prije 5 godina (jebote!) i mislila sam da je nikada neću iskoristiti.
