Evo upravo pogledah reprizu posljednje Bush-Kerry debate. Čovječe, skoro su me rasplakali. Pošto je glavna tema bila unutarnja politika, nisam baš toliko u fazonu njihovih domaćih zajebancija. Ali ipak kandidati su ostavili utisak, na mene.
Bush - Kako se taj čovjek obraća ljudima. Ko propovjednik. U jednom trenutku sam očekivala da digne ruke i prodere se: PRAISE THE LORD! AMEN! Od predsjednika sam saznala da dosta vremena provodi u molitvi, Bog želi da svi budu slobodni, i vjera je dio njegove vanjske politike.
Ako ne pobijedi na ovim izborima, ja kažem: BUSHA ZA PAPU!
Pokušao je par puta biti šaljiv, ali se ipak jedino on smijao svojim šalama. Ali tokom čitave debate nije skidao smiješak sa lica. Ni kada je govorio o zapošljavanju, o tome kako je socijalna politika u k***.
Na kraju je, na pitanje o suprugama, rekao da je Laura pismenija od njega. I to je rekao kao šalu, ali nekako... to je bolna istina.
Kerry - Smiješak na njegovom licu javljao se tokom Bushovih odgovora, a zubići su bljesnuli kada je Bush rekao da je nepismen. Što se tiče same debate, u jednom trenutku sam mislila da će Bushu reći, "Haj' šuti, glup si". Kerry se potrudio da Amerika ne zaboravi da je Cheney-eva kćerka lezbejka... i da amandman protiv istospolnih brakova nije nešto što treba uvesti u ustav.
Nije lako američkim biračima. Mislila sam da se preseravanja dešavaju samo u našim izbornim kampanjama. Nije istina. Po mom nahođenju dominiralo je prebacivanje krivnje, priča kako ovaj drugi u stvari veze nema sa životom. Žalosno, s obzirom da ova dva čovjeka se bore za mjesto koje u posljednje vrijeme (tužno, ali istinito) kreira sudbinu svijeta.
Samo su se u jednoj stvari složili. Crvena kravata je u modi.
Zanimljivo štivo vezano za Bush-Kerry debatu:
Jessi Klein - Blogging along with Bush and Kerry
Citat za pamćenje:
Kerry: Being lectured by the president on fiscal responsibility is a little bit like Tony Soprano talking to me about law and order in this country.