Prije tačno 25 godina svijet je ugledala moja malenkost. 9. augusta 1979., u 11.25 došla sam kao četvrti član porodice. Zdrava beba, teška 3500 g. duga 51 cm. Ovo je moj put...
Do svoje 6. godine sam bila sretno i bezbrižno dijete sa interesom i talentom za gimnastiku. 15. maja 1986. godine, pridržavajući svoga rođaka padam na kamen, a on na moju ruku. Otvoreni lom lijevog lakta. Od tog dana počinje moje dugogodišnje mlatretiranje sa tom povredom. Do 3. razreda osnovne operisana 5 puta. Bila sam posjetilac mnogih banja, ali ništa... ruka je i danas u kur*u.
Rano sam narasla visoka pa sam u osnovnoj imala nadimak Razija Mujanović… nedugo zatim opalio me pubertet svom snagom, pa sam bila Raza sa velikim sisama. Taj period svog života nisam baš najbolje podnosila.
1991 godine krenula sam u 6 razred osnovne škole... počeli su problemi samnom... (mala se furala da je metalac) Tada sam pušila već godinu dana, a onda je na red došlo oh-o ljepilo... Zašto oh-o? Pa djevojčica je htjela da duva sintelan, ali joj je bio skup. Imala sam gomilu izostanaka, loših ocjena, krivotvorenih ocjena... i često bila pod utjecajem sintelana... Padala sam iz dva predmeta na 3. tromjesečju i bila pred izbačenje iz škole... Više niko nije znao šta da radi samnom. Onda je došao 6. april 1992 i tada se promijenilo sve.
Nekom rat, drugom brat.... Za mene je rat bio dobra stvar... prestala sam srljati u propast i počela da čitam. Čitala sam sve što mi je stiglo pod ruku. Završilaratnu osnovnu školu sa odličnim. Upisala sam gimnaziju.
Počele su se dešavati iste stvari kao i sa osnovnom… nije mi se išlo u školu. Sada su na red došle trava, bobe, speed.... No za razliku ekskurzija sa ljepilima, za ovo sam uradila domaću zadaću. Djelovanje, opasnosti... i još koješta. Završila sam gimnaziju vrlodobrim i odmah sam se zaposlila. Ljepota od života. Dvije godine sam radila za svoje potrebe... Radila sam što sam stigla... Bila sam sekretarica, PR Asistent, koordinator projekta, kvazi kompjuteraš.... Dvije godine konstantnog provoda.... partyanja, duvanja drogiranja i rada. Čak sam uspijevala uskladiti sve. Nikada nisam pretjerivala.
Onda je to postalo loše... nekako non stop su ljudi umirali od droga...
Podvukla sam crtu... sabrala, oduzela... i zaključila idemo dalje sa obrazovanjem. I evo me tu sam.... Batrgam se. Radim što stignem uglavnom za male pare…. Jebiga šta ćeš?! Ostalo mi je još malo do završetka faxa, a onda biće kako bude… Prevalila sam 1/4 vijeka, još uvijek se dobro zabavljam i imam namjeru još neko vrijeme…
|
