Četvrtak navečer vani prokleti sneg, zmrzaval sam se dok sam išel doma, joj kak mrzim zimu, mrzim snega niske temperature, leda i se kaj ide s zimom. Danas je se prokleto jebeni dan, pisali smo jebenu povjest baba jena je ne htela teta odgoditi, nek ide u p.m. Neznam kolko bum dobil, za ve imam tri kriva, i boli me ku... kolko bum, dobil. Valjda bum mel četri. Sve me danas nervira, fali mi još sam malo kaj popizdim i se pošaljem u p.m. Za sutra sam moral delati latinski, moš misli, nem več o školi pisal jer mi ide na živce, ustvari kome nejde??? Mrzim ovo vreme, ovaj period godine, jedva čekam ljeto, ljetne praznike, more, zajebanciju, a ne ovu zimu od koje mi se ništ neda. Neda mi se vučiti, neda mi se pospremiti sobu i onda navek poslušam, napravi to i to, ma bum napravil to na sveto nigdarjevo. Celi dan mi se spi, nemam volju niti bloga pisati, sam bi išel spat i spal bi celi dan, celi tjedan, kaj zabim na ovu zimu, školu, sve kaj me deprimira. Moj trenutni pogled na život sve crno, ali nadam se da bude bolje. Nemam s kim iti van, tj. pak bum v subotu doma i pizdil, neznam kaj bum, valjda bum si navinul muziku i dišel spat. Nemam več kaj napisati, čujemo se sutra, laku noć