Danas, bljuzgavo-kisno-posrano-mracnog-stavi-jos-koji-pridjev-ako-hoces dana, doticnog 25. veljace 2005. godine sam morala na ispit. Opca i anorganska kemija (take 4 - *KLAP*) - komisija. Pismeni (stehiometrija) sam imala jucer - 3 prokleta sata debilnih zadataka. Mislim da je nepotrebno pisati da ne volim taj kolegij.
Moj organizam i ja vec danima osjecamo posljedice predispitne groznice koje ukljucuju teski proljev u kombinaciji s zastopanoscu (sto od zivaca, sto od divne hrane u enesbeju - moja pohvala tetama kuharicama, upozorenje ostatku nacije =), izgrizene prste, praznine na tjemenu gdje je nekoc davno bila kosa, povecanu potrebu za unosom secera (s kojom se uspjesno borim), pejprkatse, spranje u ocima od cackalica pomocu kojih pokusavam ostati budna jos malo (jos samo malo...), tragove celuloze medju zubima od zvakanja brojnih stranica...
Jedino sto me odrzavalo na zivotu bila je pomisao na to kako ce u petak oko podneva sve biti gotovo. Planirala sam doci kuci, baciti se u krevet, skupiti snage za vecernji izlazak na kojem bih se oblokala kao deva a iduci dan pokusati prebroditi alkoholnu amneziju uz pomoc mojih predragih frendica koje su me ovaj tjedan bodrile i trpile (hvala =). U subotu bi, naravno, slijedila repriza =) Planirala sam se malo druziti sa slatkim rokerom...dragi me nesto izbjegava u zadnje vrijeme - nije ni on blesav - zna da pms, korizmene odluke i nervoza pred ispit nisu dobra kombinacija za druzenje =)
Nocas sam se naspavala (inace probdijem noc uceci), probudila sam se odmorna i ne tako lose volje. Umila sam se, uredila zubalo i grivu, otusirala se, skliznula u sretne gacice i navukla jos sretnije carape...cak sam oko ruke svezala spagicu koju mi je Lososs jednom prilikom dala (ona ima jako puno srece na ispitima) - sta reci? Desprt tajms, desprt mežrs =)...nazicala sam porucnu pusu od dragog i hrabro zakoracila u mecavu.
Priznajem, mogla sam biti marljivija, ranije poceti, uciti vise, manje gledati filmove ali sam se pomirila sa sudbinom i krenula u boj za kakvu dvojku ili trojku...sve samo da se rjesim tog predmeta. Udjoh u profin kabinet, pola toga je nisam razumjela od nervoze koja me tresla"...bla bla...bla...tvoj pismeni...nekakva trojka (jupiii =)...bla...bla bla...plinovi...elektronske konfiguracije...onda se vidimo u ponedjeljak u 13h..." Ha?! U ponedjeljak?! Nije danas ispit, asistent me krivo obavijestio...smrc... U tom trenu mi je pao kamen sa srca ali ubrzo sam ga pozeljela vratiti na mjesto...
I sad vas pitam - je li to sreca? Ili sam ja Tantal a kemija moje neverending muke? Gledajuci negativno - propali su mi planovi za vikend (ma izaci cu ja u subotu, he he =), opet sam zarobljenik enesbeja, moram uciti (cim napisem post =), a u ponedjeljak cu morati ponovo iskusiti sav strah... Ali ja sam klasa optimist - dali su mi vise vremena da se spremim, da bolje naucim...tu staje moj optimizam, kopni... Da bar je sve gotovo...
Ah...nista...
Natrag medju knjige... =(
|
