laž je ljubav koju čitaš u redovima ovog skrovišta
laž je, jer ja sam pjesnik i pisac fantastičnih imaginacija
i ne postoji realnost u kojoj bi ti znao voljeti sebe, mene, ja sebe, pa tebe
ljubav koju ti pišem je laž i imaginacija i jestiva je, ukusno pripremljena
pa servirana na savršeno uređenom stolu
posluži se
izreži nožem, otkini vilicom, grizi,pa je blaguj
nek ti bude ukusna
nek traje dok budeš sit
a onda kad legneš u krevet, kad sklopiš oči
spavaj
a kad se probudiš
reci na sav glas
to je bio samo san, samo san, san

sve ću ti lagati da bih ti bila mrskija
i smijat ću se sutra ujutro
ispod pokrivača
kad ugledam sunce na prozoru

moja se istina opet izmigoljila u novu pjesmu
kojoj si tema

činim to zato da bih te mogla
u pjesmama voljeti kao što te
u stvarnosti želim pogubiti radi svoje
slobode

poljubac u obraze
i očima
sjajne slike
nemoguće buduće šetnje kraj rijeke, mora, u planini ili mostom
noćna igra smijeh na licima
slučajni prekid prijenosa programa
srca su se stresla poput žara s cigarete
prolaznica poput vračare
i tvoj odlazak, lagan korak i okret
i nestanak
potonuće
iščeznuće
dvadeset osmi dan mjeseca
i tišina
duga milostiva tišina
uslišana molitva naših srca

pola kutije plavog ronhilla
pomirena s krajem koji se samo tako naziva
pljesak i naklon
savršeno odigrana scena
(prazne čaše)
jednog ljubavnog filma o kojem ću pričati u svojoj biografiji
o tome koliko sam ga voljela
a sebe tražila
on će jedini vjerovati u nas kada me izda i vlastito pero
i kada izmislim laž, da sam umislila njegovu
ljubav

opila bih se opet tvojim očima
i podala bih se snu za koji se isplati izgorijeti
jer to je igra u kojoj pobjeđuje onaj koji se predaje do samog kraja
rado bih imala crne oči i bolne korake
ako bi se i ti znao predati tom ponoru do dna
jednoj preteškoj noći punoj
suza i vrištanja
i dala bih ti da mi gurneš ruku do dna duše
da je iščupaš i od nje načiniš
svoju skulpturu
došla bih na tu izložbu
da zaplješćem maestralnoj izvedbi mojeg ja i
pobjedi svoga uma nad tvojim hirom

27032002 srijeda
lipi moj igore pismo ti je stiglo ( tada ) u tvoje divne bijele ruke
prstima si mi zgnječio modru omotnicu u kojoj je bilo sažeto srce
čije srce, moje srce, tvoje srce, naše srce, bez tvog srca, srca, srca, srca
grbave su ti igore iskre sijevale iz očiju
potrčala sam niz stepenice

mjesečnica će te ispratiti iz moje utrobe
progutana je moja želja za tobom
mojom boli jajnika
rasla sam nekad u tvome krilu kao anđeo ljubavi
sada utroba izbacuje posljednji ostatak tebe
gustom krvlju

dvoje se između nas
budi
jer tvoj je kaput prepun mojih snova
al ti ruke guraš i vadiš ih prazne
opsovat ću te prije sna
za molitvu koja će se stisnuti u paklu kraj žara

usnice su nam natopljene
(crnim vinom, bogate arome šumskog voća,berba 2004 god )
ti doista nemaš pojma što piješ
kao što ni ne znaš
koje sam ja sorte
u koje vrhunce spada moje tijelo
moje oko i moja savjest

imam 2dvadeset4četri godine
smijem se svemu i plačem zbog svega
zavladat ću gradom, raspuknut će se ko zrela lubenica koju šikneš s desetog kata kroz prozor

trep trep

u uši ću nagurati vatu
da te ne čujem kada ćeš vrištati
mom odlasku

već su ti iz očiju krenule
nabujale rijeke
taj potop nećeš izbjeći

Libija će me dočekati raširenih ruku
njen će mi zlatni pijesak
progutati nožne prste
tamo gdje si ti turao svoj jezik

za moje bokove nudiš svoje umjetničke bijele ruke
i dugačke prste
no tvoji su nokti ne-podrezani
i to je ono što me preplašilo kada si mi se približio

za tebe
tvoje skulpture
za tvoja dva stana
za dvije čaše istog vina
istog okusa koje smo ispili iste večeri

nagurano u tri sata
rasparano dva mjeseca kasnije

isprevrtano
izdano
ali odvijeno

dogođeno
potrošeno
uporabljeno
ikorišteno do maksimuma
otvoreno

zaustavljeno

slinjenje tvoje veste nije slučajno
( iako je u snu )
oduvijek sam se osjećala kao žena pauk
slijepit ću sve tvoje pore
i ostaviti te
da te proždre moja volja

prozor u sebe

privatno zabavljalište

(ušivanje,pohranjivanje,numeriranje i razvlačenje,
mnogo razvlačenja i monologa,
ponajviše monologa,gdje-kad i dijalog)