Z R M A NJ A

10.10.2007., srijeda

....dok dašak vjetra skida lišće....

PJESMA O JESENI Jesen duboko u meni progovara jezikom kiša dok dašak vjetra skida lišće i ostavlja me golog pred sudbinom. Dok kapi kiše ubijaju moje snove raste i širi se beskonačna praznina. Nešto se u meni dijeli nešto kao putovanje između svjetionika noći po burnom moru vjetra i lišća. Nemoć, snaga i bol ponos gorki ponos nad glupošću rasprodaja života miris rascvale noći i zvijezde što trepere kao note u mojoj duši. Kad izgubiš izgubljeno kad shvatiš bit će kasno. Ostaće samo zatvorena vrata toplina što blijedi sjećanja što peku vjetar što šapuće tvojoj duši i kiša nemoćna da spere prljavštinu i tugu. Ovo je sasvim obična pjesma o jeseni o jeseni duše i umiranju proljeća, a sunce odlazi u pakao zaborava. (Dubravko Balent-Costa )

- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #