ZAVIČAJ
I drugdje u stoljetnim krošnjama
mlado Sunce kosu raščešljava.
I drugdje poslije kiše
oblak se zlatom rubi
i teku šumni potoci
i zriju vinogradi
i ljudi sanjaju i umiru
iza zastrtih prozora.
I drugdje prognani čeznu za domom
i pjesnici pjevaju o zavičaju.
Ali moje oči u mom kraju stanuju
i sva moja čula u njemu blaguju
i sve ljepote svijeta
sve tople domove
sve oči blage i sva lica draga
ja ljubim s kućnoga praga.
(Miroslav Sinčić)
|