Vedro nebo i sjajni mjesec bdije iznad moga sela!
|
Velebit
Velebit se zovem
junak sam ti pravi
kamen krunu nosim
na ponosnoj glavi
da istinu kažem
baš mi dobro nije
mene sunce pali
studen vjetar bije
sunčana mi žega
kosu poharala
zelenu mi bradu
bura obrijala
obraze mi grdi
kiša snijeg i krupa
jadransko mi more
po tabanu lupa
iz neba me biju
str'jele i gromovi
nevolja i tuga
stisnulo me jato
al' ja čvrsto stojim
ne bojim se zato
(Velebitska stranica )
|
ČAROLIJO JUTRA
Čarolijo jutra, oblaci šetači,
putnici beskrajni slobodnih visina!
Sad smo mi delije, a vi promatrači,
vi ste male bure, mi smo olujina!
Putujte, čergari, ždrali zavičajni!
Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta.
Plovite neznani u daleke ravni,
iznad žitnih polja, iznad suncokreta!
Probudite ptice, oči, vodenice,
krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu!
Budite glasnici zemlje krasotice,
kojoj sunce zori u svakome klasu.
Pričajte o nama, plahi skoroteče,
širom glasna svijeta, diljem oceana!
Pjevajte o zemlji koja juri, teče,
u mir svojih dana, bijela, rascvijetana.
(Vesna Parun )
|
lastavice su napustile ovu kucu
gnijezda su vec suha i sipka i
trune se kao nepouzdan lapor
vlaga sol i sumorna tisina kaplju
niz krov stepenice okna zidove
magla se nevoljko spusta
na ovu kucu
mrzovoljno se naslanja noc
na ovu kucu
i skupa s njom postajem samo boca
davnog proseka
sto blijedi sto odlazi sto ostaje
samo voda i talog
i pluto
( Momčilo Popadić )
|