|
|
Z R M A NJ A
16.02.2005., srijeda
Rijeka Zrmanja
Zrmanja, iako mjestimicno nestalna toka, po mnogima je upravo najljepša rijeka. Svojom, i snagom svojih pritoka, od kojih valja posebno izdvojiti Krupu, Zrmanja je tisucljecima probijala svoj put prema moru. Dubeci pri tom tvrdu vapnenacku podlogu stvorila je jedan od najimpozantnijih kanjona i ukrasila ga brojnim slapovima i slapištima, sedrenim pragovima, beskonacnim siparima i šljuncanim nanosima. No krenimo redom, od izvora. Vrelo Zrmanje karakteristicnog je ljevkastog oblika na dnu kojega voda bogato izbija, "kipeci" medu krupnim mahovinom obraslim kamenjem. Tekuci kraj sela Bogunovici i Zrmanja Vrelo, rijeka je formirala usko korito cije je dno prekriveno snježnobijelim oblutcima. Uskom i dugackom dolinom rijeka tece omedena poljima kojima je udahnula plodnost, sve do Kravlje drage. Odavde ulazi u 200-tinjak metara duboki kanjon, kojim tece do podno ruševina Keglevica gradine, gdje se ponovo širi dolinom Mokrog Polja. Na zapadnom kraju Mokrog polja velike kolicine vode Zrmanje nestaju u krškom podzemlju krecuci se u smjeru rijeke Krke što u ljetnim mjesecima rezultira izrazito niskim vodostajem pa i potpunim isušivanjem korita rijeke. Ne krijemo vlastito iznenadenje koje smo doživjeli tražeci prvi put Zrmanju ljeti u Erveniku. Presahlo korito zamijenili smo u prvi mah sa makadamskom cestom. Most preko "makadama" riješio je zagonetku "nestale" rijeke. Nadzemni tok rijeke javlja se, u ljetnom periodu, tek kod Crnog vrela (Crni bunari) podno zaseoka Vujanica. Rijeka se dalje probija plitkim kanjonom do Žegarskog polja. Tok je ovdje prilicno bujicav za visokih voda i zasjecen krupnim kamenim monolitima. Na izlasku iz kanjona zaredalo se nekoliko mlinova (najveći je mlin Komazeca ispod Nadvode i mlin Ušljebrka)preprijecivši tok rijeke svojim branama obraslim u sedru. Iako ih je malo sacuvanih, fascinantan je pokrov na ovim mlinovima izrađen od tankih slojeva kamenih ploca. Žegarsko polje omeđeno je s jedne strane brdovitim podrucjem Bukovice, a s druge rijekom Zrmanjom. Rijeku premošcuju dva kamena mosta, jedan koji vodi od Kaštela Žegarskog za Nadvodu, a drugi prema Krupi. Zrmanja tu prima i svoje prve pritoke potok iz Mijica vrela, povremeni potok Suvaja s vrelom Suvaja i vrelom u spilji Velika Kusača te potok s vrelom u Milića spilji. Zrmanja postepeno nakon Žegara ulazi u duboki kanjon cije se strme i siparaste strane uzdižu mjestimicno i preko 300 metara uvis. Ovo je vjerojatno i najljepši dio rijeke. Podno isturenih kukova rijeka je mjestimicno formirala plažice od čistoga bijelog šljunka. Na Paninom kuku, podno kojega Zrmanja s desna prima svoju najvecu pritoku Krupu, vidljivi su tragovi negdašnje utvrde. Ojacana Krupom izrazito sedrotvornog karaktera, Zrmanja mijenja svoje lice. 200-tinjak metara nizvodno od utoka Krupe, zajarmio je rijeku 11 metara visoki Visoki buk, najviši slap na rijeci Zrmanji. Ljepotom kojom resi cjelokupni krajolik, ovaj sedreni orijaš nedvojbeno ce osvojiti svakog promatraca. Na dijelu toka nizvodno od Visokog buka istice se Obli kuk, potpuno zaobljena šiljasta stijena smještena na lijevoj strani toka okružena vodom. Interesantna je i pojava desetak starih probijenih sedrenih slapova prosjecne visine 6 - 8 m, koji su razmješteni na dijelu toka od Visokog buka do sela Ogari. Oni takoder svjedoce o prirodnim promjenama koje pripadaju davnoj geološkoj prošlosti. Kod Ogarovog buka kanjon prestaje i rijeka teče uz polja sve do slapa Muškovci i dalje do Berberova buka. Nizvodno rijeka prima pritoku Dobarnicu, a na lijevoj obali smještena je kula Klisina. Odavde se rijeka širi u akumulacijsko jezero reverzibilne hidroelektrane "Muškovci". Ispod brane rijeka tece blagim kanjonom te nizvodno od ruševina grada Stari Obrovac pada niz Jankovica buk posljednji slap na Zrmanji. Na Jankovica buku markantni su ostaci nekadašnjih mlinova. Ovo je omiljeno izletište za posjetioce koji dolaze turistickim brodovima iz Obrovca, ali i onih koji dolaze gliserima iz ljetovališta na obalama Novigradskog mora, tražeci u Zrmanji osvježenje od ljetnih vrucina. Za niskih vodostaja ljeti ispod samog slapa osjeca se snažan utjecaj mora. Naime, ispod tankog sloja slatke vode osjeca se slana morska voda iako do ušca slijedi još 17 km toka, a i razina vode se mijenja ovisno o plimi i oseki. Grad Obrovac smješten je na samoj obali rijeke, a stari i novi dio grada povezuje most preko kojeg vodi prometnica od Zagreba preko Plitvica prema Zadru. Na lijevoj obali iznad grada ruševine su utvrde knezova Kurjakovica (Donji Obrovac), a malo dalje i vertikalna litica Skocaj. Nizvodno od Obrovca, na desnoj obali, nalazi se staro groblje podignuto na ostacima nekadašnjeg benediktinskog samostana u Grkovcu, a nedaleko je i kapelica Sv. Nikole na suprotnoj lijevoj obali. Plicine uz obalu oznacene su nezgrapnim crvenim i zelenim pomorskim oznakama i gusto obrasle trskom. Odavde se kanjon ponovo produbljuje, a krhka vegetacija napušta njegove padine. Od stijena Fratri rijeka se osjetno širi, a duž kanjona protežu se strmi sipari mjestimicno isprekidani liticama uslojenih vapnenaca. Ovo kršje i gomile potpuno ogoljelog kamenja vjerojatno bi davale jednu hladnu sliku , da naizmjenicno nisu obojane citavim spektrom nježnih tonova sive, plave, žute, pa i crvenkaste boje. Nedaleko stijena zvanih "vrata Kraljevica Marka", smjestila se na lijevoj obali tvrdava Pržunac čija se kula još jasno istice na vrhu stijene. Posljednjih 2 km toka sipare su zamijenile visoke okomite litice koje su Zrmanju stisnule u uzak tjesnac pred samim ušcem u Novigradsko more. Taj tjesnac zajedno sa stijenom koja viri iz mora na samom ušcu rijeke čine upecatljivi prizor koji zauvijek ostaje u pamcenju svakog posjetioca ove prekrasne rijeke.
|
|
|
| < |
veljača, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
|
|
|
|
|
|
|
|
Opis bloga
Na blogu su amaterske fotografije koje snimam.
|
|