ONO ŠTO DAN PIŠE
Jutro...mrak...zvjezda na nebu nema...oh, još jedan tmuran dan...
Job...ljudi ovakvi, onakvi...smiju se, ne smiju se...a ti moraš biti nasmijan i drag...
Dan...dečko ima rođendan (sretan rođendan , dragi)...što da mu kupim?
Parking...nađem mjesto pod borom, blato, kamenje, ruševine okolo...šoferšajba se nalazi ispod centimetra prvljaštine, a nadzire se samo njen čisti komadić....kiša će već oprati, ionako dugo nije pala, već gotovo cjelo jutro.
Grad...odlučih mu kupiti kratke hlačice...hlačice za trening...one uske i naravno crne boje...
butik 1...nema ih
butik 2 ... nema ih
butik 3 ... 4 .... 5 .... nema ih
Maleni grad od 1000 butika, ali hlačica nema, nema, nema, nema....
Grad ... butik broj ? ....tu su...hlačice, uske, crne, muške...cjena nebitna..ipak je mom voljenom rođendan.
Parking...rozi papir ukrašava već ionako prljavu šoferšajbu
Rozi Papir...parkirali ste na zelenoj površini svoga grada...??????
Obitelj... volim vas
Dečko .... volim te, sretan rođendan, osmijeh, poljubac
Poklon .... zamotan u kutiji
Hlačice ... savršeno pokrivaju guzu, pravi sportski tip
Rođendan... u krevetu jedan hrče,drugi čisti gajbu (naravno ja )
Playstation 2 ... ne ide mi to tipkanje
Net ... otvaram blog
Net ... pišem nešto, nemam pojima šta i to ću upravo objaviti :
Ljudi svijet oko Vas je Š'atki !
|
