Miješam malter, motam žicu…
Točno to me dohvatilo ovih dana. Ne znam što da kažem o tom plemenitom i vrlo zahtjevnom psihofizičkom poslu. Zapravo znam što da kažem, jako dobro znam. Zapravo sam ga sagledao iz par perspektiva. Zapravo više je to fizički posao, stalno nekog boga prenosiš, nosiš, lopataš, prebacuješ, dodaješ i skačeš dok se psiho posao svodi na brojanje cigli i pokušaje ostati svoj i ne poluditi poput goluba..
Moj pogled (ili ti pogled priručnog radnika, katice za sve, ili ti čovjeka za «dodaj mi ono») :
Odmah da se razumijemo ovaj otmjeni naziv Priručni radnik je toliko lijepo izvedena riječ. Zvuči svečano, lijepo i kulturno, što naravno nije takav posao. Priručni radnik vam je istoznačnica robu. Priručni radnici su vam bili oni radnici koji su tamo one blokove furali da bi piramide izgradili, priručni radnik je bio i crnac na polju pamuka, da ne govorim o vrlo cijenjenim priručnim radnicima na galijama koji su godinama sisali vesla.
Iz života priručnog radnika :
Prenoseći petstotinasedamdesettreću ciglu sa jedne hrpe na drugu, polažući je na petstotinasedamdesetdrugu ciglu (opeka) razmišljam o smislu vremena i prostora te kako će ta opcigla postati zid, kako ovo nošenje zapravo nema smisla jer će uskoro biti posložena u red poput vojnika i glumiti ravnoću i postojanost nad naletima vjetra, kiše, lopte i pijanih glava. Noseći ciglu sjetim se one stare, iz još nezaboravljanih vremena, «Mi gradimo prugu, pruga gradi nas» Naravno na to se uvijek pitam zašto jednom ako ja nju nosim, jednom cigla ne prenese mene na drugi dio gradilišta (možda je zla).
Naravno kako postoji priručni radnik tu je i ručni radnik po samoj logici stvari (šef, zidar, majstor, pivopijac, gazda i drugi laskave titule).. Naravno ručni radnik nema ruke nego sve za njega obavlja priručni radnik. Na ručnom radniku je da koristi i tumači vrlo složenu i prije svega za obične ljude i priručne radnike nejasnu građevinsku terminologiju koju sam oni naravno razumiju. Tako oni govore o vaservagama (postoji više vrsta i nikada niste sigurni koju treba donjeti), cvikcange (iliti kliješta za rezanje žice), gurtna (za ravnanje betona), žabica, naravno kada treba odrezati žicu ona ti kaže promjer u colima a dužinu u inčima pa ti odreži ako možeš koliko treba. Ako se i potrefi da pogodite duljinu i dužinu onda ste gotovo sigurno pogriješili tip žice jer ih tamo ima svakojakih, piganih, paljenih i frkanih kako kada.
Ako ste na miješalici to naravno ne znači da na njoj sjedite već vam dodjele jednu poveću žlicu nazvanu lopata i ubacujete u to vrteće grotlo pijesak, šljunak, cement, mort i vodu. Naravno svi elementi koji se ubacuju u miješalicu su pomno birani iskusnom rukom ručnog radnika po kriteriju težine tako da ih priručni radnik što teže ubaci u to ždrijelo. Naravno kada se namučite sve to unutra ubaciti i odvezete u bolidu nazvanom tačke on pola toga prosipa i porazbaca bezveze kako bi priručni radnik smiješao još koju miješalicu kada mu već tako dobro ide.
Profil jednog ručnog radnika : čovjek, grana primitivac, srednja nikakva, osnovna jedva. Osobni izgled : Preplanuo da mu po mraku vidiš samo onih par bijelih zubi, po mogućnosti tetovaža i neki od izvornih naglasaka. Trbuh obavezan. Urbana legenda kaže da ne moraju jesti krutu hranu već im je dovoljna tekuća prehrana u obliku pive Omiljena zabava : pričanje viceva i gledanje nogometa bez razumijevanja te psovanje sve u šesnaest. Da ne govorimo o omiljenom kritiziranju zidara koji je eventualno prije njega nešto zidao. Obavezno hvatanje za glavu i obilna bujica psovki ako nešto krene u krivu te pogledavanje oko sebe koga bi okrivio (priručni radnici sakrijte se iza cigli koje ste do sada nosili onako zbog kondicije). Vrlo zaboravljive osobe kojima sav materijal ostaje na drugom kraju gradilišta kako bi priručni radnici mogli skoknut po to. Čas posla.
Ovo su samo dijelovi jednog takvog života, koji me u mnogo čemu podsjeća ne neku davnu povijest koju sam sa dosadom slušao u predzadnjem redu desno na satovima svoje razrednice sa mišlju kako takav život ne postoji. E pa eto mladost ludost, život nauči neke stvari pa tako i oživi neka davna vremena. Trenutačno nemam srca gledati Pirate sa Kariba 2 jer znam kako je galiotima sa njihovim veslima. Umjesto vesla nosim letve, fosne, grede, daske i ostalu drvenu građu tako da nismo daleko.
Velikim naporom pišem ovaj svoj isposnički zapis dok ruke nesvjesno i dalje miješaju malter i motaju žicu u nadi da će ovoj noćnoj mori kraj.
Do žbukanja :)
|
