Zrcalo Istine

For you..

Tijelom sam ovdje, duhom, mislima i srcem daleko. Moja bit, moja sreća je tamo. Iza tih zelenih dolina prekrivenih djetelinom, prozirnih rijeka koje žubore kako samo priroda zna, preko kojih prelaze nebrojeni mostovi , nebrojeni putovi. Planine poput bedema je odvajaju, vječni čuvari, stari, postojani , vrhova prekrivenih snijegom. Ona me tamo čeka, iza tih planina, uz plavetnilo mora i miris soli, fijuk vjetra.

Dan će doći, i krenuti ću. Preko zelenih dolina, s pjevom lastavica da me nosi, koračajući mekanom djetelinom, sve bliže. Do rijeke ću doći, kristalne koja žubori, i mostom je prijeći. Mnogo putova postoji, stranputice mnoge, ali ja znam kojim poći, moje misli me vode. Nadvile se iznad mene planine crne, sa bijelom kapom na glavi, visoke i tmurne. Niti to me neće spriječiti, popeti ću se, kroz snijeg i led proći i spustiti se na drugu stanu, jer tamo me ona čeka. Pored vječnog plavetnila i mirisa soli, zamršene kose od vjetra.

Tamo će me čekati, ispred svoga doma, prekrasna, s osmijehom na licu, vjetrom u kosi. I kada pogledam u njene oči, zelene poput djeteline kojom sam prošao, bistre i kristalne poput rijeke koju sam prešao, mudrošću planine, znati ću da sam došao tamo gdje će mi biti dom. Zagrliti je čvrsto i ne ispuštati je nikada više.