Zrcalo Istine

srijeda, 24.08.2005.

Istinske vrijednosti.. Koje su to, što zaista vrijedi. Novac, materijalna imovina ili pomoć u nevolji, čast, održavanje riječi, iskrenost. Mnogi kažu da su ove drugo navedene riječi najviše na popisu, ali nažalost smatram da nije tako. Prevladala je želja za materijalnim stvarima, bojim se. Ne treba biti nerealan, bez novca se ne može, sredstvo plaćanja i sredstvo bez kojega se ne može živjeti. Problem je što se nakon nekog vremena ljudi više na rade zbog novca kao sredstva plaćanja, koji im omogućava stvari koje vole, već postaje nešto zbog čega se radi i stalno ga nedostaje, čuva se i uskraćuje sebi zadovoljstvo, zbog boga novca. Materijalna imovina, je vrlo slična kao i novac ali postoji i onaj čudni slučaj kada ljudi kupuju neke luksuze stvari, a nemaju dovoljno za pojesti ili neke druge osnovne ljudske potrebe. Neću o ovim ružnim stvarima, nisam namjeravao o tome pisati. Pomoći, svima, kada god si u mogućnosti je jedna od najvećih stvari koje možeš napraviti. Znate kako je kada se loše osjećate ili trebate samo jedan milimetar pomoći, očajno. Ne volim taj osjećaj i jedan je od najgorih na svijetu. Zato u svakoj situaciji pomažem koliko god mogu ( realno često i meni na štetu) ali to me čini sretnim, i želim pomagati. Održati svoju riječ, to je stvar koja se mora napraviti. Ljudi koji to rade u mojim očima su ništa, ako ne možeš nešto nemoj niti obećavati. Ako nešto kažeš to i napravi, uvijek postoje iznimke, može se desiti da te nešto spriječi ali konstanto kršiti, užas. Čast, stvar koja je najviše na mojem popisu. Svatko ima neki svoj kodeks časti, mnogima je om nažalost, nepoznata stvar. Što ljudi rade ispod časti, sustavno srozavajući svoj ugled, sebe kao osobu, svakodnevno. Najviše cijenim Japance (koliko god bili fanatični) ali njihov kodeks je od njih napravio čudo. Bez svoje časti sam nitko i ništa, to je nešto što se ne može uzeti, unutar nas. Na kraju jedino što mi preostaje je… čast…

nedjelja, 21.08.2005.

PRIČA... Probudih se rano u zoru. Uzasan ali istovremeno I prekrasan osjecaj preplavljuje mi tijelo. Osjecam se ….zapravo….ne osjecam.Otvorih oci I odjednom svo znanje ovog svijeta sipa mi se u mozak I pohlepno ga guta.Svijet je drugaciji…jednostavniji…. Razumijem ga savrseno…. Vise se ne osjecam krhko,kao da me svaki nalet vjetra svaki cas moze srusiti.Stojim cvsto I osjecam se nepobjedivo.Ali opet…ne razumijem…. U trenutku snazna bol me osine I gurne do ruba nesvijesti…Odjednom se nadem u kupaonici, zurim u ogledalo I nevjerujem…Golemi dio lijeve strane vrata istice se svojom modroljubicastom bojom I kapima osusene krvi…Aah… Jedan dodir desnom rukom I svakakva sjecanja pocinju me gusiti….Hodam mracnom ulicom…iza mene u daljini sjaje se svijetla kluba iz kojeg sam prije desetak minuta izasla objasnjavajuci prijateljima da nisam pijana I mogu pjesice kuci… Osjetih prisustvo nekoga,okrenem se a strasno lice zarije mi se u vrat…Aaah… Zatvaram oci u nadi da cu se probuditi mokra od znoja u svom krevetu….To je samo mala nocna mora….nista strasno.Otvorim oci I odjednom shvatih…moj odraz.U mene gleda mracna cura savrsene guste tamne kose,crvenih usana boje krvi,blijede mramorne puti I kristalno tamnih neprirodnih ociju…Jos nikada nisam izgledala ovako prokleto dobro…Sve je savrseno…osim…Ogavna zed me mori I imam neutazivu zelju za…vodom?Ne….KRVLJU…Oblacim svoj dugi kozni kaput,otvaram vrata od stana u nadi da cu sresti nekoga….trcim hodnikom,spustam se niz stepenice jos nevidenom brzinom I odjednom sam u mracnoj ulici…Mladic,prilicno naocit me pozdravlja…Hm…nezelim…to nisam ja…Osvrcem se,nema nikoga,samo on I ja. Dobro….mozda samo malo… (ovo je napisala jedna meni vrlo draga osoba)

petak, 19.08.2005.

Oružje.. Dakle jedno od stvari koje su ljudi izmislili i ispada vrlo loše za cjelokupnu naciju, za sve ljude, ali prvotna zamisao je uvijek bila kod izuma takvih stvari zaštita čovjeka, nažalost takvi se izumi uvijek krivo iskoriste. Neću govoriti o oružjima masovnog uništenja, mi zapravo nemamo dostup njima i ne možemo napraviti praktički ništa. Mjesto gdje mi odlučujemo je oružje, vatreno i hladno koje je dostupno svakome građaninu. Tu se kriju mnoge nedoumice i opasnosti. Lagana dostupnost oružja se pokazala u mnogim slučajevima pogubna. Sami zakoni što se tiče legalne nabave oružja, dozvole su vrlo dobro napravljeni , oštri i zaista ne može svatko dobiti dozvolu. Problem je u zakonima koji kontroliraju prodaju oružja na crno, te samim službama koje se nisu u stanju sa tim problemom suočiti. Nažalost oružje je vrlo lagano kupiti na crnom tržištu, uz niske cijene. Jedan uzrok tome je i rat nakon kojeg je ostalo mnogo oružja koje se sada koristi u krive svrhe. Zašto odobravam oružje kod civila. Osobno mislim da je u redu kada netko u kući, stanu ima neko oružje. Riječ je o sigurnosti, jednostavno svijet zna biti opasno mjesto i potrebna je određena zaštita. Možemo zaštiti svoju obitelj i sebe od nekih ljudi kojima bez takve stvari ne bi mogli ništa. Sve je u redu dok oružje stoji pod ključem na nekoj visokoj polici, problem dolazi kada ga se treba upotrijebiti, ljudi većinom nemaju dovoljna znanja da bi rukovala sa oružjima. Zašto ne odobravam. Puno je razloga. Svakako bilo koji čovjek koji drži pištolj u ruci je opasnost za sebe i sve oko sebe. Ne mora on namjerno pucati, uz adrenalin i poticaj velike su šanse da će povući obarač. Postoje i ljudi koji oružje koriste kao sredstvo zastrašivanja. U pljačkama zadnje što pljačkaš želi napraviti je pucati, oružje je samo sredstvo zastrašivanja, strašno sredstvo. Ljudima daje da manipuliraju drugim ljudima, da ih podčine. I zadnje i najstrašnije, to je sredstvo kojem se uzimaju ljudski životi te uništavaju sudbine svih oko njih. Mislim da su mnogi pročitali, a oni koji nisu neka obavezno to naprave. Zbogom, Oružje je fenomenalno djelo, i ostaje pitanje u zraku. Da li ćemo ikada i možemo li reći Zbogom oružje.

srijeda, 17.08.2005.

Formular C-11 Birokracija i papirologija, uteg oko hrvatske države. Dokumenti na sto strana, sto zgrada, nemogućnost da se do njih dođe u normalnom roku i redovi. U kojima se minimalno čeka sat vremena, i to ako dođete kada nije gužva. Rasulo, kaos i nešto od čega ubrzano dobivam sijede. Tako je XY došao u YX zgradu srediti papirologiju, to je izgledalo ovako : Ušao je u glavnu zgradu i zapitao na info pultu gdje može podići papire. Soba A56, drugi kat desno. Naravno nije to obična zgrada, to je labirint. Tko god da je ovo čudo gradio napravljeno je samo zato da se svi izgube. Kada pogledate lica ljudi vidjeti ćete da su svi koncentrirani i gledaju na sve strane pokušavajući nešto pronaći. Tako je i on krenuo tražiti, vrlo jednostavna uputa, soba A56, drugi kat desno. Bilo bi jednostavno da nema 4 desna hodnika i da se svaki ne proteže do drugog kraja grada. Ali dobro, relativno brzo, nakon 15 minuta hodanja i ta soba je pronađena. Pokucao je i divnim čudom odmah ušao, sjeo u stolicu i krenuo vaditi papire. Žena koja je bila zaposlena preuzela je papire i puževom sporošću ih pregledavala. Samo se od nje čulo hmm hmm i onda je rekla da nedostaje formular C-11. Dobro jedan formular, mogao ga je nabaviti na šalteru 7 u prizemlju. Pokupio je svoje papire i spustio se u prizemlje i stao u red kod šaltera 7, nakon pola sata došao na redi i zatražio formular C-11. Ispalo je da nije moguće dobiti taj formular na šalteru 7 već 77. Već polako iznerviran je otišao do 77-ice i pričekao u redu dodatnih pola sata kako bi došao do tog komada papira. Konačno ga je dobio i otišao do sobe A56 gdje se u međuvremenu stvorio red ali svega od par ljudi pa je za sat vremena ušao i predao sve papire. Žena mu je udarila žig i poslala ga u sobu AK-47. Stao je u kilometarski red, i čekao. Lagano je proklinjao kavu koju je popio jutros i zamolio da mu pričuvaju mjesto te otišao do toaleta. Na ulazu ga je zaustavila službenica i zamolila ga da pokaže formular P-1 ili S-1. Ako ih nema može ih nabaviti na šalteru PS-12. i što mu je preostalo. Dnevne novine. Traži se nestao muž XY koji je otišao prije mjesec dana obaviti neku papirologiju. Nudi se nagrada. Žena od XY. (da pogodili ste zgrada ga je progutala, i daje čeka u nekom vječnom redu) Malo pretjerano, ali donekle istinito.

ponedjeljak, 15.08.2005.

Muzika kao katalizator… Mislio sam početi sa jednom odvratnom riječi, mrzim, ali nije da mrzim, to je pregrubo, ne volim kada netko kaže da ga je muzika natjerala na neki osjećaj. Osobno smatram da me sama glazba ne može oraspoložiti ili rastužiti. Ona može samo potaknuti moje postojeće osjećaje. Osobno kada sam dobre volje sve mi paše a kada sam loše ništa mi ne paše. Na istu pjesmu ovisno o raspoloženju mogu plakati i smijati se. Obožavam od Pipsa pjesmu Bitls Stones.. ali kada sam tužan ne smijem je pustit jednostavno me ubije u pojam. Fixxer od Metallice pjesma koja inače diže na bunt ali opet ako si tužan nema pomoći. I dalje me drži Snake Eater, definitivno nešto što mi je cijeli mjesec popravilo, i dalje sam oduševljen. Zapravo je bolje ne slušati muziku kada si loše volje. Samo te još više ubije, a kada si dobre volje slušam, i to me dodatno oraspoloži, zakon osjećaj. Jako volim čuti dobar instrumental, ako pjesma uspije kao instrumental to je meni vrhunac. Dakle muzika je kod mene katalizator, samo pospješi već postojeće osjećaje dovede ih na višu razinu. Kao što tamo lijevo vidite muzika koju slušam je takva kakva je, tu nema pomoći. Veselim se uz nju, tugujem uz nju, režim na mjesec uz nju, definitivno živim uz glazbu, nema trenutka a da nešto ne svira, ne ispunjava još jedan dio moga ionako zaposlenog mozga. Pitam se da li sam iznimka ili i na ostale tako muzika utječe. Ili nekako drugačije ??

subota, 13.08.2005.

Životni ciklus.. Teoriju životnog ciklusa možemo primijeniti na apsolutno svakoj stvari sa kojom se susrećemo, sve ima svoj rođenje, rast, vrhunac, pad i smrt. Od ljudskih života, poduzeća, proizvoda, pa sve do blogova. Dakle sve što postoji rađa se (nastaje) , bilježi svoj rast, poboljšava se, postiže vrhunac gdje rast staje i počinje pad koji se može uvijek ublažiti. Na kraju je uvijek smrt (kraj) neizbježna. Tako i blogovi niču, rastu i nestaju. Postala je to manija. Svatko ima svoj razlog zašto je počeo pisati, zašto i dalje piše i zašto kada tada prestane. Postoje osjećajni blogovi, blogovi zaljubljenih, sretno zaljubljenih, blogovi posvećeni iz ljubavi prema glazbi, oni koji su jednostavno posvećeni pisanju a nekima je jednostavno lakše izraziti svoje osjećaje, razmišljanja preko ovakve forme jednosmjerne komunikacije sa povratnom vezom. Uglavnom jedan od zanimljivih načina komunikacije. Iako smatram da ništa ne može zamijeniti face to face talk. To je specifično i toliko fenomenalno. Mimika lica, govor tijela (obožavam mahati rukama dok govorim) sami naglasak, tonalitet izgovorenih riječi, toliko varijacija, toliko specifičnosti. Zašto sam ja počeo pisati ?? Sto razloga, niti jedan ne valja. Rođenje, nastanak bloga. Možda i najzanimljiviji dio, sve ono lagano živciranje oko dizajna, kako se slike stavljaju, prvi post, onda nakon nekog malog vremena još neke prilagodbe (npr. Mjesec mi je stajao 5 cm u startu više desno, sada je lijevo). Kao i svako rođenje, prelijepo. Potom dolazi do rasta, razvitka blog raste, sve veći broj čitatelja, broj postova raste, kao i kvaliteta. Vrhunac, tj. onaj trenutak na rubu, gdje je blog u punoj pari, najjači. Traje vrlo kratko. Pad, pada kvaliteta postova, ideje često presahnu, blogeri gube volju za pisanjem, spriječe ih neke realne situacije. I dolazi do kraja. Blog nestane, njihove riječi se izgube kao da ih nikada nije bilo, ponekad tek nešto ostajući u našem pamćenju, gdje i to ubrzo nestane, kao da nikad nije bilo. Neki meni omiljeni blogovi su umrli, zatvorili se zauvijek, i tako da ih mičem sa svoje ljestvice koga volim čitati, želim vam sve najbolje Trinna, Miss Filth i Trojanski Konj. Farewell my friends, farewell….

četvrtak, 11.08.2005.

TRANSFORMACIJA Ratovi su završili, snage Dobra ili Zla, ovisno iz kojeg kuta gledaš, su pobijedile. Jedino što ti želim predočiti ovako usmenim putem, zbog moje očigledne nemogućnosti da pišem, kako su moji dani prolazili. Prelazeći sa jedne strane na drugu, završivši na ovoj najgoroj, trećoj. Proveo sam djetinjstvo na jednom imanju sa roditeljima, u miru, sreći i veselju. Naravno to nema nikakve veze sa mojom pričom. Preskočiti ću mnoge godine svog života i započeti u 27 godini života, kada je sve krenulo nizbrdo. Rat je zahvatio cijelo područje ovoga meni poznatoga svijeta. Kralj i njegovi ljudi su podigli vojsku za obranu, i mene pozvali u nju, od vojske zla koja se podigla i krenula zauzeti kraljevstvo. Sa mačem i štitom u ruci, te glogovim kolcem za pasom čekali smo neprijatelja kod one planine, niti imena joj se više ne mogu sjetiti. Naravno zlo i smrt nikada ne kasne, pristigli su prije nego što smo očekivali. Onih deset minuta gdje u potpunoj tišini očekujemo da konačno stignu do nas. To vrijeme je brzo prošlo, i zrak su ispunili zvuci sudaranja tijela, zveketa oružja, paničnih vriskova i što je najgore, mirisa smrti. I tako nakon što su prva dva reda pala kao pokošena pred navalom, došao je red i na mene. Moja vojnička karijera je potrajala puna dva zamaha mačem, nakon toga sam bio oboren. Nad mene se nadvila krvopija i zarila svoje zube u mene, osjećao sam kako život odlazi iz mene, ali u isto vrijeme virus ulazi. Transformacija. Tijelo mi se mijenja, izbacujem nepotrebne organe, mišići mi se grče, mijenjam se cijeli. Odbacujem ljudskost. I postajem jedan od njih. Ustajem. Ovo novo tijelo je sjajno, puno bolje svladava osnovne zakone gravitacije, brži sam, jači, i savršeno čist, besmrtan. Jedino što me muči je ta neprestana glad, i onda se sjetim što je zapravo potrebno da se ona utaži, krv, svježa. Ono što je ostalo od moje ljudskosti se zgrozi tom mišlju, ali ona moja nova strana da bi preživjela, da bih ja preživio tjera me dalje, k preživljavanju. Ugledam žrtvu, djevojku. Kao smrt joj dođem i ugasim život u njoj, upijajući njezinu životnu energiju, čineći mene jačim. I tako sam postao smrt, kao parazit uzimajući od drugih što mi pravom ne pripada. Tako je trajala ta crno-crvena zabava mnogo dana, dok se i snage Nečastivog nisu raspršile kao paučina na vjetru. Postao besmrtan i ponovno izgubio život. Možda je i sreća imala neke veze sa time (ili nesreća još se pitam). Ali u jednome selu sam naletio na jednog vrlog paladina, koji me jednim vrlo vještim ubodom u srce riješio onog života. Kroz glavu mi je projurila misao, konačno gotovo. Transformacija. Nije gotovo. Izdižem se iz tijela i gledam okolinu. Prvo što napravim je da se preplašim paladina, ali on me ne vidi, već se zabavlja uništavajući ono što je ostalo od moga materijalnog tijela. Tijelo mi je eteralno, prozirno, nema fizičkih ograničenja. Sada sam samo duh, nije mi jasno što radim ovdje na ovome svijetu, da li uopće ima nečega drugoga. Lebdim, promatram, gledam što se događa ali sa vremenom je sve to izgubilo smisao. Čak i one najniže strasti, prepasti kojeg čovjeka ili nakostriješiti mačku. Ne znam zašto me neki ponekad ugledaju ali je vrlo zabavno vidjeti kako bježe u strahu. Vrijeme i mjesto više ne znače ništa. Više zapravo nisam niti siguran tko je pobijedio u ratu, niti je bitno, samo znam da je sve izgubilo smisao. Drago mi je da sam naletio na tebe stranče, da poslušaš moju priču. Nema nikoga. Eto otišao sam definitivno, pričao sam sebi. Iako što se čudim to radim zadnjih previše godina. Da li sam lud. Ma ne, to je tako normalno. ( svi ostali su ludi )

utorak, 09.08.2005.

Nautički turizam.. Prirodne ljepote,znamenitosti i privlačnosti pojedinih regija uz obalu i otoke na našem Jadranu izmijenjuju se, međusobno sastavljaju i dopunjuju jedni druge,tvoreći cjeloviti i povezani kompleks obalnog i otočnog područja. S gledišta turizma, naročito nautičkog, hrvatska jadranska obala pojavljuje se kao sjedinjeni prirodni i turistički fenomen. Dakle nautički turizam u hrvatskoj predstavlja još jedan od mnogih resursa koji imaju veliki potencijal ali kao i većina ostalih iskorišten je vrlo malo. Potrebna je provodljiva zakonska regulativa i strateški ostvariv plan za razvoj nautičkog turizma kako bi se od njega konačno počela ostvarivati veća dobit. Nautički turisti su prema tome, pojedini domaći ili strani turisti, ili skupine takvih turista, koji u vlastitom ili tuđem plovilu i organizaciji poduzimaju plovidbu u turističke svrhe. U odnosu na sredstvo plovidbe, subjekti u nautičkom turizmu mogu se dijeliti na tri kategorije: -turisti koji plove vlastitim brodovima, -turisti koji unamljuju u svoje ime i za svoj račun tuđe plovilo i -turisti koji poduzimaju plovidbu na tuđem plovilu bez unajmljivanja Prvi organizirani počeci nautičkog turizma u Hrvatskoj i na istočnoj obali Jadrana javljaju se šezdesetih godina prošlog stoljeća, iako se kao pojava i oblik turističke aktivnosti već pojavljuje polovinom 19. stoljeća, a vezan je za organiziranje turističke brodske pruge Trst-istarski gradovi-Rijeka. Stanje nautičkog turizma se promatra kroz dva aspekta, prirodni i gospodarski (materijalna osnova i izgradnja). Uz vrlo dobre prirodne resurse i uvjete za razvoj nautičkog turizma za njima jako zaostaje gospodarski razvoj koji je svake godine u laganom porastu ali zaostaje u praćenju prirodnih uvjeta. Dakle stanje je jednako kao i u svim drugim granama Hrvatskog turizma. Dakle imamo veliki potencijal i resurs prema kojemu se moramo postaviti tako da ga što bolje iskoristimo na dugi vremenski rok u turizmu. Potreban je strateški plan za razvoj nautičkog turizma cijelog Jadrana. U stanju u kakvom sada postoji nautički turizam je za Hrvatsku štetan na duži rok ali uz neke promjene bi postao jedna od vodečih turističkih grana.

nedjelja, 07.08.2005.

Tetoviranje.. Za razliku od kiparstva, arhitekture, slikarstva i ostalih formi izražavanja, tetoviranje je teško precizno datirati jer ostavlja vrlo malo arheoloških ostataka.. Tetovaže žive, umiru i nestaju zajedno sa svojim nositeljima , vlasnicima. Mnogo lakše je ustanoviti povijest tetoviranja na temelju alata za tetoviranje Jedna od temeljnih zabludi je da tetoviranje potječe od divljih plemena sa egzotičnih lokacija prekrivenih džunglom. Činjenica je da je tetoviranje cvjetalo kod naših pretkršćanskih pradjedova zajedno s mnogim drugim običajima kojih se moderni civilizirani svijet gnuša. Još je Charles Darwin napisao ''Nema nacije na planeti koja ne poznaje ovaj fenomen.''. Najstariji pronađeni arheološki tragovi koji ukazuju na tetoviranje stari su otprilike 12 000 godina. Radi se o ranije spomenutim kipićima s prikazima tetovaža. Prvi nepobitan dokaz je ledena mumija s očuvanim tetovažama zvana ''Ötzi'' pronađen u Alpama između Austrije i Italije star oko 5400 godina. Poslije njega slijedi niz mlađih ledenih mumija pronađenih u grobnicama ruskih stepa, zatim egipatske tetovirane mumije i opisi grčkih, rimskih i egipatskih kroničara. Početak tetoviranja je nemoguće odrediti jer se neovisno razvijao i u svakom najzabačenijem kutku planete. U novije vrijeme napisano je jako puno ''znanstvenih'' radova koji opisuju tetoviranje kao pojavu isključivo vezanu uz pripadnost određenim plemenskim, vjerskim ili supkulturnim skupinama. Što naravno ne stoji. Neke osnovne podjele : PLEMIĆKE TETOVAŽE: U svim kulturama plemstvo je uz najbolje oružje, opremu, odjeću, hranu, i nastambe posjedovalo najkvalitetnije i najskuplje tetovaže, u pravilu rad vrsnih, dobro plaćenih majstora. Često su postojali određeni simboli rezervirani isključivo za plemiće kao oznaka ranga i podrijetla. Povijest bilježi mnoge primjere tetoviranja heraldičkih simbola na pripadnicima evropskih kraljevskih i plemićkih obitelji, kao i na plemenskoj aristokraciji Sjeverne Amerike, Azije, Afrike i Oceanije (pacifička regija). IDENTIFIKACIJSKE TETOVAŽE: Nebrojene varijacije ovakvih tetovaža označavale su pripadnost plemenu, regiji, religiji, profesiji ili ideologiji. Unutar svakog regionalnog stila također je postajao kriptiran hijerarhijski sistem simbola, pa su kao i plemićke tetovaže pokazivale status pojedinca koji ih nosi. TETOVAŽE KAO OZNAKA POSTIGNUĆA: Obično sastavni dio regionalnih stilova, ove tetovaže su bile rezervirane za članove zajednica koji su se istakli iznimnim uspjehom u ratu, nekom poštovanom zanatu ili liječenju. Također su poput pečata u putovnici dokazivale daleka putovanja ili hodočašća. Vjerodostojnost ovih oznaka je bila zaštićena raširenim vjerovanjem da se tetoviranjem oznake postignuća na čovjeku koji ju nije zaslužio priziva zla sreća, kletva ili bolest na tetoviranog Ovakva plemenska sujevjerja nisu bez smisla, jer bi prevarant stradao ako ne uspije dokazati da je ratnik ili majstor za kojeg se izdaje. TERAPIJSKO TETOVIRANJE: Povijest je puna primjera tetoviranja u svrhu liječenja ili sprječavanja bolesti. Mnoge mumije su pronađene s naizgled besmislenim točkicama i križićima, da bi daljnjim ispitivanjem ispod tetovaža bili otkriveni tragovi artritisa i raznih drugih bolesti. Poznata je činjenica da ogroman broj bolesti koje nisu zarazne, nasljedne ili nastale kao posljedica ozljede imaju uzrok u ljudskoj psihi, pa ih je moguće liječiti raznim vrstama placeba. DEKORATIVNO TETOVIRANJE sve prije navedene funkcije tetovaže su se izgubile tijekom povijesti, ostaje samo dizajn i stilovi različitih kultura, njihovo se pravo značenje gubi i ostaje samo jedna vrsta ukrasa. Eto što još reći, nego da tetovaže oduševljavaju mnoge, i ima ih prekrasnih. Glavno pitanje je da li želimo nešto staviti na svoju kožu vječno, praktički neuklonjivo (osim plastičnom operacijom) i da li će nam se to svidjeti nakon mnogo godina našeg života. Važna je odluka staviti tetovažu, treba dobro promisliti. Tetovaže su za lude, ali jesam lud.

petak, 05.08.2005.

Percepija.. Počela konferencija mislilaca u Oxfordu.. sudjeluje 300 vodećih znanstvenika... Uvodno predavanje je otvorio znanstvenik Richard Dawkins autro knjige ˝Sebičan gen˝ i upozorio je da je svemir možda previše uvrnut da bi ga se moglo shvatiti. Dodao je da živimo u stvarnosti ˝međuzemlja˝ koju smo sami stvorili.. i zapitao se postoje li spoznaje o svemiru koje će biti uvijek iznad čovjekovog shvačanja, iznad shvačanja bilo kojeg uma koliko god on bio superiroran. Smatra da je ˝međuzemlje˝uzak raspon realnosti koju percipiramo kao stvarnu. Kako bi preživjeli i snašli se unutar poretka kakav trenutačno postoji ljudski je mozak morao evuoulirati. Smatra se da su ljudi uvjereni da su kristali i stijene napravljeni od čvrste materije, dok se oni sastoje uglavnom od praznog prostora između atoma. Što je jedan od načina na koji naš mozak funkcionira kako bi nam pomogao da se nosimo s našim svijetom ograničene veličine u kojem nismo sposobni vidjeti atome. Kao što vidite to je jedna teorija.. koju je dotični znanstvenik izložio.. ona je naravno nepotvrđena i neprihvaćena.. i dalje se nema dokaza za tako nešto.. ali uvijek ostaje pitanje što mi doista vidimo.. da li je ono što vidimo stvarnost.. ili samo još jedna varka.. sjajnog i nezamjenjivog organa mozga.. poznato je koliki spektar boja.. i broj dimenzija oko može uhvatiti.. (smatra se da je to poznato).. ali pitanje je da li oko šalje nešto drugo.. a mozak prepravi i prikaže nama najprihvatljivije... ili čak postoji mogućnost da oko šalje mnogo ali mozak nije u stanju sve to prihvatiti.. nije dostigao tu razinu razvijenosti.. Jedna stvar koju bih želio pročitati je knjiga osobe koja je od rođenja slijepa.. kakav je doživljaj svijeta takve osobe.. ako tko zna nešto takvo neka preporuči.. Sve ovo kaj je pisano je i dalje mlaćanje prazne slame.. ali jednostavno čovjek ne može a da se ne zapita..i malo razmisli o tome... Pravi put otkrića nije sadržan u traženju novih vidika, već u gledanju iz novih očiju. (Marcel Proust)

srijeda, 03.08.2005.

Dicsworld Dakle opet knjige, i to Svijet Diska. Neviđena ironija i humor. Vjerujem da su gotovo svi pročitali barem neko djelo ovog sjajnog autora ( Terry Pratchett). Njegove knjige će vas od početka do kraja nasmijavati, neke rečenice čete dva puta pročitati kako su koncipirane, smijati se i ne vjerovati da tako nešto postoji. Mnoge situacije iz stvarnog života su savršeno ismijane. Na prvi pogled, otvorite prvu stranicu i prasnete u smijeh, jer su nabrojane glavne uloge. (U glavnim ulogama: Tri Vještice, te kraljevi, bodeži, krune, oluje, patuljci, mačke, utvare, majmuni, lupeži demoni, šume, prijestolonasljednici, dvorske lude, sprave za mučenje, trolovi, okretne bine, sveopće veselje i različite uzbune i prolomi.) Nakon toga dolazi se do početka, uvoda, gdje se objašnjava da velika zvjezdana kornjača Velika A´Tuin pliva svemirom, noseći na leđima četiri divovska slona koji pak na svojim leđima podupiru cijelu masu Svijeta Diska. Meni najdraži lik je Smrt ( u Svijetu Diska muškog spola), nije onakva kakvom je ostali zamišljaju, već Smrt koja mrzi dosadne partije šaha i koja jedva da može koga preplašiti. Unatoč glasinama , Smrt nije okrutan – samo je strašno, strašno dobar u svome poslu. U djelima se pojavljuju mnogi likovi koji su u najmanju ruku čudni. Vještice, leteći sagovi, svakojake vragolije vrađbine, magija od koje se moraš smijati, sveprisutni duhovi, čarobnjaci, Ricewind najsmotaniji čarobnjak na svijetu koji uvijek uspije spasiti svijet i njegova Prtljaga (torba živo biče). Uglavnom ako niste pročitajte obavezno. Zabava zagarantirana. Stvari koje pokušavaju izgledati poput drugih stvari doista izgledaju volje od izvornika (Terry Pratchett ; Vile Suđenice)

ponedjeljak, 01.08.2005.

Hrvatsko novinarstvo I da li stvari mogu bolje. Naravno da mogu, zapravo bi pravo pitanje bilo da li može gore. Osobno smatram da ne može, jer ovo je katastrofa. Od uredništva pa sve do novinara. Osnovno pravilo novinarstva je da moraju govoriti samo istinu, ali izgleda da se to izgubilo negdje u povijesti, zaboravljenoj za novinare. Novine bi trebale biti izvor točnih i provjerenih informacija, činjenica iz kojih nešto možemo saznati, naučiti tj. dobiti pravu informaciju u pravo vrijeme. Naravno kod nas to nije slučaj, novine učestalo kasne sa relevantnim informacijama, u velikom broju slučajeva su to pretpostavke, riječi izvučene iz konteksta prilagođene kako bi se napravila (nepostojeća) senzacija, što su odlike žutog tiska a ne ozbiljnih dnevnih novina. Također je poznato da su sve naše novine pod utjecajem nekog svjetskog lobija, koji diktira i uređuje informacije time utječući i na nas i naše mišljenje. (naravno ti lobiji i korporacije su u vezi i sa politikom, svojim novcem utječu na nju, tako da nema smisla govoriti o stranačkim novinama već o novinama određenog lobija, korporacije) Poznato je da je kriva i uređivačka politika, koja time utječe na stanje i razmišljanja ljudi. Politika je senzacionalistička. U prvi plan se stavljaju negativne stvari, kada pogledate naslovnu stranicu bilo kojih novina, vidjeti ćete hrpu loših stvari, nesreća, svađa koje vrlo negativno utječu na opće stanje nacije. (nije jedini čimbenik ali je jedan od onih koji se vrlo lako može ispraviti). Zašto se na naslovnici ne bi nalazile vesele i pozitivne stvari, da kada čovjek prvo što pročita u jutro ne bude katastrofa. Lijepa vijest je ono što veseli a i pomaže čovjeku, čini ga sretnijim. Problem je i potkupljivost novinara koji time postaju lutke koje plešu onako kako netko zaželi. Najviše se pojavljuje u sportskom i političkom novinarstvu, gdje se točno znaju tarife kako bi novinar dao pozitivno svijetlo i pozitivno se izrazio o subjektu. Sve u svemu vrlo loše, jedan od novinara kojeg vam preporučam je Ante Tomić, obavezno čitajte nedjeljom njegovu kolumnu u Jutarnjem Listu, Klasa Optimist. Sjajan je, i moj idol što se pisanja tiče. (Iako ne pišem niti slično njemu)

<	kolovoz, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv