Muzika kao katalizator…
Mislio sam početi sa jednom odvratnom riječi, mrzim, ali nije da mrzim, to je pregrubo, ne volim kada netko kaže da ga je muzika natjerala na neki osjećaj. Osobno smatram da me sama glazba ne može oraspoložiti ili rastužiti. Ona može samo potaknuti moje postojeće osjećaje.
Osobno kada sam dobre volje sve mi paše a kada sam loše ništa mi ne paše. Na istu pjesmu ovisno o raspoloženju mogu plakati i smijati se. Obožavam od Pipsa pjesmu Bitls Stones.. ali kada sam tužan ne smijem je pustit jednostavno me ubije u pojam. Fixxer od Metallice pjesma koja inače diže na bunt ali opet ako si tužan nema pomoći. I dalje me drži Snake Eater, definitivno nešto što mi je cijeli mjesec popravilo, i dalje sam oduševljen. Zapravo je bolje ne slušati muziku kada si loše volje. Samo te još više ubije, a kada si dobre volje slušam, i to me dodatno oraspoloži, zakon osjećaj. Jako volim čuti dobar instrumental, ako pjesma uspije kao instrumental to je meni vrhunac.
Dakle muzika je kod mene katalizator, samo pospješi već postojeće osjećaje dovede ih na višu razinu. Kao što tamo lijevo vidite muzika koju slušam je takva kakva je, tu nema pomoći. Veselim se uz nju, tugujem uz nju, režim na mjesec uz nju, definitivno živim uz glazbu, nema trenutka a da nešto ne svira, ne ispunjava još jedan dio moga ionako zaposlenog mozga.
Pitam se da li sam iznimka ili i na ostale tako muzika utječe. Ili nekako drugačije ??
|
