Životni ciklus..
Teoriju životnog ciklusa možemo primijeniti na apsolutno svakoj stvari sa kojom se susrećemo, sve ima svoj rođenje, rast, vrhunac, pad i smrt. Od ljudskih života, poduzeća, proizvoda, pa sve do blogova. Dakle sve što postoji rađa se (nastaje) , bilježi svoj rast, poboljšava se, postiže vrhunac gdje rast staje i počinje pad koji se može uvijek ublažiti. Na kraju je uvijek smrt (kraj) neizbježna.
Tako i blogovi niču, rastu i nestaju. Postala je to manija. Svatko ima svoj razlog zašto je počeo pisati, zašto i dalje piše i zašto kada tada prestane. Postoje osjećajni blogovi, blogovi zaljubljenih, sretno zaljubljenih, blogovi posvećeni iz ljubavi prema glazbi, oni koji su jednostavno posvećeni pisanju a nekima je jednostavno lakše izraziti svoje osjećaje, razmišljanja preko ovakve forme jednosmjerne komunikacije sa povratnom vezom. Uglavnom jedan od zanimljivih načina komunikacije. Iako smatram da ništa ne može zamijeniti face to face talk. To je specifično i toliko fenomenalno. Mimika lica, govor tijela (obožavam mahati rukama dok govorim) sami naglasak, tonalitet izgovorenih riječi, toliko varijacija, toliko specifičnosti. Zašto sam ja počeo pisati ?? Sto razloga, niti jedan ne valja.
Rođenje, nastanak bloga. Možda i najzanimljiviji dio, sve ono lagano živciranje oko dizajna, kako se slike stavljaju, prvi post, onda nakon nekog malog vremena još neke prilagodbe (npr. Mjesec mi je stajao 5 cm u startu više desno, sada je lijevo). Kao i svako rođenje, prelijepo. Potom dolazi do rasta, razvitka blog raste, sve veći broj čitatelja, broj postova raste, kao i kvaliteta. Vrhunac, tj. onaj trenutak na rubu, gdje je blog u punoj pari, najjači. Traje vrlo kratko. Pad, pada kvaliteta postova, ideje često presahnu, blogeri gube volju za pisanjem, spriječe ih neke realne situacije. I dolazi do kraja. Blog nestane, njihove riječi se izgube kao da ih nikada nije bilo, ponekad tek nešto ostajući u našem pamćenju, gdje i to ubrzo nestane, kao da nikad nije bilo.
Neki meni omiljeni blogovi su umrli, zatvorili se zauvijek, i tako da ih mičem sa svoje ljestvice koga volim čitati, želim vam sve najbolje Trinna, Miss Filth i Trojanski Konj.
Farewell my friends, farewell….
|
