TRANSFORMACIJA
Ratovi su završili, snage Dobra ili Zla, ovisno iz kojeg kuta gledaš, su pobijedile. Jedino što ti želim predočiti ovako usmenim putem, zbog moje očigledne nemogućnosti da pišem, kako su moji dani prolazili. Prelazeći sa jedne strane na drugu, završivši na ovoj najgoroj, trećoj.
Proveo sam djetinjstvo na jednom imanju sa roditeljima, u miru, sreći i veselju. Naravno to nema nikakve veze sa mojom pričom. Preskočiti ću mnoge godine svog života i započeti u 27 godini života, kada je sve krenulo nizbrdo.
Rat je zahvatio cijelo područje ovoga meni poznatoga svijeta. Kralj i njegovi ljudi su podigli vojsku za obranu, i mene pozvali u nju, od vojske zla koja se podigla i krenula zauzeti kraljevstvo. Sa mačem i štitom u ruci, te glogovim kolcem za pasom čekali smo neprijatelja kod one planine, niti imena joj se više ne mogu sjetiti. Naravno zlo i smrt nikada ne kasne, pristigli su prije nego što smo očekivali. Onih deset minuta gdje u potpunoj tišini očekujemo da konačno stignu do nas. To vrijeme je brzo prošlo, i zrak su ispunili zvuci sudaranja tijela, zveketa oružja, paničnih vriskova i što je najgore, mirisa smrti. I tako nakon što su prva dva reda pala kao pokošena pred navalom, došao je red i na mene. Moja vojnička karijera je potrajala puna dva zamaha mačem, nakon toga sam bio oboren. Nad mene se nadvila krvopija i zarila svoje zube u mene, osjećao sam kako život odlazi iz mene, ali u isto vrijeme virus ulazi.
Transformacija. Tijelo mi se mijenja, izbacujem nepotrebne organe, mišići mi se grče, mijenjam se cijeli. Odbacujem ljudskost. I postajem jedan od njih. Ustajem.
Ovo novo tijelo je sjajno, puno bolje svladava osnovne zakone gravitacije, brži sam, jači, i savršeno čist, besmrtan. Jedino što me muči je ta neprestana glad, i onda se sjetim što je zapravo potrebno da se ona utaži, krv, svježa. Ono što je ostalo od moje ljudskosti se zgrozi tom mišlju, ali ona moja nova strana da bi preživjela, da bih ja preživio tjera me dalje, k preživljavanju. Ugledam žrtvu, djevojku. Kao smrt joj dođem i ugasim život u njoj, upijajući njezinu životnu energiju, čineći mene jačim.
I tako sam postao smrt, kao parazit uzimajući od drugih što mi pravom ne pripada. Tako je trajala ta crno-crvena zabava mnogo dana, dok se i snage Nečastivog nisu raspršile kao paučina na vjetru. Postao besmrtan i ponovno izgubio život. Možda je i sreća imala neke veze sa time (ili nesreća još se pitam). Ali u jednome selu sam naletio na jednog vrlog paladina, koji me jednim vrlo vještim ubodom u srce riješio onog života. Kroz glavu mi je projurila misao, konačno gotovo.
Transformacija. Nije gotovo. Izdižem se iz tijela i gledam okolinu. Prvo što napravim je da se preplašim paladina, ali on me ne vidi, već se zabavlja uništavajući ono što je ostalo od moga materijalnog tijela. Tijelo mi je eteralno, prozirno, nema fizičkih ograničenja.
Sada sam samo duh, nije mi jasno što radim ovdje na ovome svijetu, da li uopće ima nečega drugoga. Lebdim, promatram, gledam što se događa ali sa vremenom je sve to izgubilo smisao. Čak i one najniže strasti, prepasti kojeg čovjeka ili nakostriješiti mačku. Ne znam zašto me neki ponekad ugledaju ali je vrlo zabavno vidjeti kako bježe u strahu. Vrijeme i mjesto više ne znače ništa. Više zapravo nisam niti siguran tko je pobijedio u ratu, niti je bitno, samo znam da je sve izgubilo smisao.
Drago mi je da sam naletio na tebe stranče, da poslušaš moju priču. Nema nikoga. Eto otišao sam definitivno, pričao sam sebi. Iako što se čudim to radim zadnjih previše godina. Da li sam lud. Ma ne, to je tako normalno. ( svi ostali su ludi )
|
