Perfection..
Savršenstvo..žene…mjesec..zvijezde…more i dupini..savršenstvo. Meni toliko prirasle srcu..mistične, oduševljavaju me svojom ljepotom, dobrotom, samim svojim postojanjem.
Žene. Ne znam kako bih bez njih. Koliko poštovanja, ljubavi i želje da ih vječno učinim sretnima. Vrijedne svake sekunde, svakog sata, sa osmijehom od kojega zastaje dah, pogleda od kojeg se otopim. Nema ljepšeg osjećaja od zagrljaja, onako dugog i te topline koju osjetiš iz dna duše, spokoja, ništa u tome trenutku ne može poći po zlu, siguran kao novorođenče. Svaka posebna, jedinstvena, prelijepa na svoj način. Često to zaboravljaju, ali moraju biti svjesne koliko su posebne, savršene.
Mjesec. Puni mjesec. Koji mi vječno ne dozvoljava spavati. Naš satelit, vječno nas prati tim svojim blijedim, mjesečevim sjajem, koji ponekad stvari učini magičnima. Po noći, van grada gdje mrak inače uzima danak, mjesec osvjetljuje put kako najljepša moguća lampa i pokazuje nam put. Onaj sjaj je lijep i strašan u isto vrijeme, odiše strahopoštovanjem, savršenstvom.
Zvijezde. Koliko ih je samo. Kada pogledaš u njih i počneš se okretati oko svoje osi sa glavom podignutom prema zvjezdanom nebu. Pitanja polete, ne možeš a da se ne zapitaš tko sam ja, tko smo mi u ovome svijetu. Toliko ih je, da li smo mi u svemu tome sami, da li ćemo ikada dospjeti negdje tamo. Čovječe, malen si ispod zvijezda. Savršeno.
More. Vječno, mirno ili valovito pruža onaj neki mir. Ritmičko udaranje valova u obalu, onaj miris soli i šum koji seže do dna duše. U uskoj vezi sa Mjesecom koji utječe na plimu i oseku, povezani poput dva vječna prijatelja kojima nikada neće biti suđeno da se sastanu. Poput nekog pubertetlije lako plane, donosi užas i smrt. Ali u isto vrijeme dobro, hrani ljude i njihovu djecu kao dobra majka prirode. Savršeno.
Dupini. Bića vode mjeseca, izvanredne ljepote i inteligencije. Kao da nije sa ove planete, već iz nekog sna, gdje je sve kako treba biti. Kada iskoči iz mora mokar a mjesec mu obasja tijelo ostane se bez daha, savršeno.
|
