svaki dan bar jedmput mislim o smislu života...dal on uopće ima svrhe????....sve se događa sa razlogom...sve ima svoju svrhu...dal svaki naš pad ili uspon nam pomažu da postanemo odrasli čovjek....ali tko kaže da moramo odrasti...željala bi zauvijek ostati dijete...baš kao petar pan...željela bi otić negdje, povest sa sobom voljene osobe....otići i zauvijek sanjariti, biti dijete...bez ikakvih obaveza...bez odgovrnosti...ali danas to nije moguce....obaveze nas čekaju na svakom uglu i zato to dijete u nama ostaje zaključano negdje u dubini....i zaboravljamo na njega...ako padne u zaborav nestat će....ali ja to ne želim....željela bi sve još jedmput proživjet...cijelo djetinstvo....bilo mi je lijepo....ali kao šta kažu sve šta je lijepo kratko traje....i istina....sve polako pada u zaborav...i dolazi posve novi način života i odgovornosti....ali jedno nikada ne odlazi...prijatelji...oni su uvijek uz nas...i sve proživljavamo skupa...podrška smo jedni drugima...to uvijek nosimo sa sobom...kao djeca, kao odrasli, ili kao starci.....uvijek su tu...uvijek sjaje i uvijek su uz nas...
Pozdrav....Dori, Petri, Lori, Dini, Sanji, Ireni, uber kulu, Martini, Adi, Kiki, Tamari.......Beli, Mihovili, Dariju, Neviu....i mom 1. e....e da ne bi zaboravila i neveni...hihi....pussa
|