OvdJe vLaDa...ZmiJa-zMaJ...

srijeda, 29.03.2006.

LiJecHenJe koMpLeKasa....mda...

| 13:51 | cLicKetY-cLicK (5) | not worth the paper | #

četvrtak, 23.03.2006.

U sTvARnOstI jE rEaLNosT saSViM druKcHiJa...

| 15:24 | cLicKetY-cLicK (0) | not worth the paper | #

nedjelja, 19.03.2006.

fEeLing DumB... laTeLy...

DeaRlY BeLovEd aRe yOu liStEninG?
I cAn'T rEMemBer a wOrD tHaT You
weRE sAyING...

| 17:23 | cLicKetY-cLicK (1) | not worth the paper | #

srijeda, 08.03.2006.

SreTan Dan zHeNa...!!!

LuV bEinG A WoMan... :))))

| 13:28 | cLicKetY-cLicK (3) | not worth the paper | #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

<	ožujak, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Nije sve tako crno. I u mraku se dosta toga vidi...

Ovdje svatko mozHe da radi ono sHta hocHu!!!

LiNkoVlje & bLogoVljE

BloGovLje
siNeStaR
kLiK
liriksi
borDaNje ruLa

MuNjoTreSna PjEvaLica
sPaLjene brUcozHice
sTari
FeroFka
fEROfAc
dRaGa mALa SpaLjeviNa
HeJaz biG siStr

LJUBAVNA PJESMA
Pablo Neruda

Ove nochi mogu napisati najtuzhnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noch je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."

Nochni vjetar kruzhi nebom i pjeva.

Ove nochi mogu napisati najtuzhnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U nochima, kao ova, drzhao sam je u svom naruchju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomichne ochi.

Ove nochi mogu napisati najtuzhnije stihove.
Pomisao da je nema, Osjechaj da sam je izgubio.

Slushati beskrajnu noch, bez nje josh beskrajniju.
I stih pada na dushu kao rosa na livadu.

Nije vazhno shto je moja ljubav nije mogla zadrzhati.
Noch je zvjezdovita i ona je uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja dusha je nespokojna shto ju je izgubila.

Kao da je hoche priblizhiti moj pogled je ishte.
Moje srce je ishte, a ona nije uz mene.

Ista noch odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, vishe nismo isti.

Vishe je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dotakne uho.

Drugome. Pripast che drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne ochi.

Vish je ne volim, zaista, a mozhda je ipak volim.
Tako kratka je ljubav, a tako pust je zaborav.

Jer sam je u nochima, kao ova, drzhao u svom naruchju,
moja je dusha nespokojna shto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pishem.

KaDa mE dOtaKne...

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri sHto su ostale

I tako kruzHi u meni
Kao plima vjecHita
NjezHno plete moje niti
I u toj igri uzHiva

A kada me dotakne
Ja protrnem...
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave...

U mojoj dusHi
TisucHu svijecHa sja...
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila...

Jer kada me dotakne
Ja protrnem...
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave..