|
|
OBAVEZNO POGLEDATI:
MLADA MAMA
Name: M@J@
B Day: 18.07.
From:the DOWNTOWN
uglavnom....
just an ordinary girl
with a big love for firefighting
and aesthetic taste for music!!! :))
I još.... što?
a ništa...
ako hoceš ...
tipkaj mi na mail
ako neces ... opet dobro ...
e da, nece, nece pa stane.. ili korak naprijed a natrag dva.. tako i mi nekako.. ali se ne damo! racunali smo na troskove, ali ovakve 
sve smo to nekako kao mali krov, mala kuca nije puno.. iako smo danima švrljali po trgovinama gradevinskim materijalom trazeci najbolju ponudu i nadali se da ce se negdje netko smilovati s nekim izvanrednim popustom, na kraju smo ipak od one pocetne euforije izasli van s ogromnim racunom i kamenim smjeskom na licu..
kad smo se naspavali i nadivili rumenom krovu.. i razmotali racun... dobro se nismo onesvijestili.. letve, štafle, daske, cavlici, crijep, limar uuuuuhhh.. finih nas je to 10 tisucica na kraju izaslo..
pa se onda pitam, na koju foru su to moji i roditelji mojih roditelja napravili bez minusa, bez kredita, kartica i ostalih instant "rjesenja" ... ako su se okolnosti toliko izmjenile u nepunih 40 godina.. sto ce danas - sutra moja i djeca moje djece dozivjet?
brrr jezim se od pomisli.. ali natrag lijepim temama..
na dvoje totalnih outsidera sto se bilo kakvih gradevinskih pothvata tice, smo silom prilika ipak odlucili majstorisat sami..
izrezali postojeci parket, zamutili 4:1 beton :p i nalili stopicu..
fino smo je pazili i tetosili dok se nije osusila 
i fino prionuli dalje poslu, par ciglica, malo maltera (ne mogu vjerovati da se uopce koristim ovakvim rjecnikom) i mic po mic..
prvi red smo poslozili, flekserice i ostala cuda tehnike koja nisam ni znala da postoje su nas jednostavno odusevila (cisto mi dode da ih pocnem svakodnevno koristit 
)
i uz par zamaha vaser vagom i carobnim stapicem... stopica za kamin je gotova
wooooooohoooo... mi super zadovoljni...
jedva cekamo bolje dane da otvorimo zidarsku radnju 
kako kazu, da riba smrdi od glave :p morali smo prvo glavu nase kucice srediti.. da nam kisa ne pada u vrat 
Bogu hvala vrijeme nas je posluzilo, ili smo samo bili dovoljno lukavi pa smo prije ove nesnosne zime uspjeli rijesiti ono najvaznije...
potraga za "majstorima" je krenula, super skupih i super pametnih je bilo u izobilju.. ali onda.. zivio nas net! pronasli smo sami sve sto nam treba (od letvi, štafli, cavlica, daski, zice, crijepa i 
) i okupili dobru ekipu..
uskladili smo satove i...
skrastili staru lozicu.. s koje smo copali socne grozdove svakog ljeta..
sto se cinilo tako jednostavno, ali stara dama se uporno nije dala, razno razne nam je probleme priredila, a na kraju kad smo je ipak "sredili"
i sve je bilo spremno za krenuti!
ujutro sest sati popijena kavica, caj, sokici limunici i krenuli smo!
jedni s jedne, drugi s druge strane i kroz vrlo kratko vremena kucica je ostala bez kapice :)
smijesna i mala, ali simpaticna nadasve, a parada muskosti je bila na krovu, rogove su popeglali brzinom munje, (uz male strujne udare :p )
i uskoro je sve skupa izgledalo totalno drugacije,
kava, papica, prepucavanja na relaciji Hajduk - Dinamo.. i ubrzo smo nastavili,.. ponovno jedni s jedne, drugi s druge strane i u tili cas... od golisave kucice, dobili smo u par koraka...gotovu zadnju,...
a i prednju stranu kucice :)
mada je izgledalo nemoguce, uz dobru volju i jos bolju ekipu, sve se moze! mozda najtezi dio smo prosli... sad krecemo dalje!
budite mi D & D ... 
daklem...
dragi moji.. kako valjda svakome u zivotu dode vrijeme kada se mora skrasiti i rijesiti svoje (ali bas svoje) stambeno pitanje.. tako je dosao i meni - nama..
bez obzira na nasu divnu buksu od stana.. ipak ona stara pametna "mozes isterati seljaka iz sela, ali selo iz seljaka nikada".. je proradila i kod nas..
pa smo se brze bolje uhvatili cekica, pajsera i ostalih sitnih alata i krenuli u akciju..
e tako, s malom uvertirom nije tesko ni zakljuciti s cim cemo se baviti nadolazeci period?! valjda...
pa krenimo...
bijese to daaaavne 49-te kada je djed skupio prnjice i svoju (a i moju) bakicu i trbuhom za kruhom dosli u Slavoniju ... (sunce mu njegovo) .. dok su se seljakali iz najma u najam.. čarapa im je rasla (baka svaki mjesec nadoštrikavala po jos koji red da vise stane) i krasne '51 kad je čarapa postala kao polog Sanaderovog tajnog računa kupili su zemljiste i poceli graditi kucu...
blatnu kucicu malu.. zavrsili su uz ne previse sto ce i kako ce... e a onda divne '86 je mene moja majka donjela na svijet... i paradirala sam po toj kuci... izbivala iz nase i iskradala se navecer da bi isla kod djeda i bake.. to je bio moj dvorac.. moje mjesto za sve...
2003 umrla je baka... nedugo za njom umro je i djed.. meni su ostavili kucu... huh... mala kuca.. velike uspomene.. kupci su stizali, dusebrizni prijedlozi takoder.. ali prodat ju nisam mogla... i kad je bilo nisam ju dala.. par godina je stojala sama, divna mala ljepotica, kao porculanska lutkica izvana lijepog osmjeha a unutra sama i tuzna...
pa ja nagovorih svoju goru polovicu ( - zna on da je ipak bolja polovica) da maloj kucici vratimo onaj stari - novi sjaj koji zasluzuje... i tako je krenulo...
