666999

ispričah jedan stari vic Mom Svjetlu U Tmini, o Muji i Fati i tome tko je kome što učinio iz ljubavi (vidi desno od posta). vic je bio samo povod i posljedica dobre zafrkancije te večeri i vjerovatno bi pala u zaborav (veselih večeri imamo za izvoz) da si nisam, kasnije, vračajući film događanja, postavio čisto retoričko pitanje:
"što sam napravio da joj pokažem svoju ljubav?"
glupog li pitanja! pa cijelo vrijeme našeg zajedničkog postojanja pronalazim načine da joj pokažem koliko je volim. zar bi, naposljetku, bila samnom da to ne vidi ili ne čuje ili ne osjeti?
tako je!
radim sve što znam i što umijem da bih joj, svakoga dana iznova, pokazivao koliko je to koliko je volim.
a radim li, njoj za ljubav, i ono što ne umijem?
e, sad, da malo ne pretjerujem? kako mogu, njoj za ljubav, raditi nešto što neznam i kakvo bi to bilo iskazivanje ljubavi mrljanjem, brljanjem i stvaranjem spački…
baš si postavljam nesuvisla pitanja!
ček, ček… što ne znam raditi, a mogao bi pokušati, njoj za ljubav?
ne znam kuhati! skuham jaje (nedefinirane tvrdoće), ponekad i ispećem (samo bez okretanja jer se raspadne), napravim roštilj (muški posao), ali skuhati nešto "konkretno" za mene je pustolovima. dobro, bit ću pustolov, njoj za ljubav.
gulila je na poslu popodnevnu šihtu. obišao sam Grad i pokupovao namernice, uzeo ključ od stana, kao trebam pokupiti nešto svoje, obečao da ćemo u pizzeriju poslije posla (da slučajno nešto ne pojede), ponio Kuharicu sa slikama i prionuo na posao.
htjedoh ispeći šnicle, pomes, zelenu salatu, hladnu tjesteninu s tunjevinom kao predjelo i voćnu tortu za kraj. htjedoh…
mesar mi je uvalio neko žilavo meso s fljondrama, hrana za lavove. nisam pronašao bat pa sam šnicle istukao čekičem. zaboravio kupiti senf (piše: jednu stranu namažite senfom). zagrijano ulje se zagrijalo previše i zasmrdilo cijeli stan i cijelu zgradu do prizemlja. ulje bacio u WC i poprskao pločice i misne hlaće (vrelo ulje u hladnu vodu – nikada!). ispekao šnice, jednu stranu kremirao.
krompir ogulio, isjekao i posjekao se, sipao previše ulja u fritezu, zasro pola kuhinje.
zelenu salatu tri puta prao. prvi puta presolio, drugi puta stavio previše octa.
tijesto se malo ljepilo, a tunjevina je bila s povrćem (trebalo bi zabraniti proizvodnju konzervi bez vidnog natpisa PAZI, POVRĆE!), povrće iz tunjevine pobacao.
biskvit za kolać se malo sasušio (kriva je rerna) i pucketao je šećer pod zubima (kriva je brzina miksera), jagode su bile ok, ali se žele nije htio stvrdnuti pa je razpekmezio šlag (proglasiti svecem izumitelja hladnjaka).
sve u svemu, "večera" ju je "pogodila" do suza.
obečao sam, ako mi slijedeći put nešto slično padne napamet, odalamit ću si takvu šamarčinu da se tri dana okrećem oko svoje osi.