zlocestoca14.blog.hr
13.02.2006., ponedjeljak
NIKOLA KARABATIĆ
Nikola Karabatic,hrvat koji igra rukomet za Francusku... Karabatići su podrijetlom iz Vrsina, obitelj koristi svaku priliku s juga Francuske potegnuti do Dalmacije. U prosjeku dolazim svako drugo ljeto. Uvijek nastojimo doći što češće i što duže. Rodio se prije 21 godina. Visok 196 centimetara i težak 104 kilograma igra na poziciji lijevog vanjskog, ponekad i na srednjem. "Moja prava pozicija je organizator igre, srednji bek. Ali to ne igram često, samo kad zagusti. Obično sam lijevo". Igrao je u manjim klubovima, u Montpellier je došao iz Thaua. Živi u Montpellieru, tamo ima svoj stan. Otac, majka i brat žive u obližnjem gradiću na moru. "Ne mogu oni bez mora". Kako provodiš vrijeme kad si u Trogiru? Odmaram se puno. Spavam do podne, kupam se, igram tenis s bratom Lukom, vozim skuter po Medenoj. Trčim do Vrsina i natrag. U brdo četiri kilometra, gore popijem čašu vode i — natrag. Splićani ga imaju prigodu vidjeti na Firulama gdje uz kavu ili sok promatra kako s reketom mlati "novi Ivanišević" brat mu Luka, a Trogirani u večernjim šetnjama gradom. Onako stasit i naočit, s modernim imidžom i modnim detaljima brzo je primjećen. Informacije radi, djevojka koju se može vidjeti u njegovome društvu — rodica mu je. Dobra vijest, ha? U finalu svi smo navijali za Hrvatsku kada je bila svjetski prvak. Vidjelo se da imaju sjajnu atmosferu u momčadi, da su svi prijatelji- Tko jednom vidi Split uvijek će mu se vraćati — kazao je francuski reprezentativac Dider Dinart koji je bio gost Karabatićevih. Ima li ovdje jaki klub koji igra Ligu prvaka — pitao je. Ako ima, odmah ću potpisati za Split! I ja ću — dodao je Nikola Ni veliki L’Equipe nije žalio prostora. Za priču o najvećoj nadi francuskog rukometa Nikoli Karabatiću, Trogiraninu podrijetlom iz Vrsina, jedan od najuglednijih europskih sportskih dnevnika rezervirao je cijelu stranicu. XXL stranicu. Čak su ga gurnuli na naslovnu. Francuzi vole rukomet. Prije dvije godine izabrali su Jacksona Richardsona za sportaša godine. U Nikoli vide novoga. S Montpellierom je dvostruki prvak i osvajač francuskog kupa, i europski prvak. S reprezentacijom ima svjetsku broncu iz Portugala i pobjedu na Superkupu. Šest velikih trofeja plus medalja sa SP. U dvije finalne utakmice Lige prvaka San Antoniju je ukrcao 16 golova plus 12 asistencija. Montpellier je bio senzacija Lige prvaka, a Nikola senzacija Montpelliera. Na početku sezone (2003) nadali smo se ulasku u polufinale. Nismo mislili da možemo više od toga. Slično je bilo i u finalu. Prvu utakmicu u Pamploni izgubili smo s osam razlike, nitko od nas nije vjerovao da možemo to nadoknaditi. Rekli smo "ajmo pokušati", ali bilo je to tek puko hrabrenje. Ali, nismo vjerovali. Dobili smo 31:19, iznenadili najprije sami sebe. Slavlje je bilo urnebesno, nezaboravljivo Junak koride u Pamploni U 20. minuti prve finalne utakmice San Antonio je vodio 8:1. Izbezumljeni i nemoćni trener Montpelliera Patrice Canayer posegnuo je za posljednjim adutom, u igru je ubacio najmlađeg — Karabatića — da u paklu koride u Pamploni iskrvavljenog francuskog bika pokuša spasiti od domaćih matadora i toreradora. U 40 preostalih minuta Nikola je poderao mrežu domaćina s 11 komada. Svi ostali zajedno zabili su tek sedam. Još pet dodao je u uzvratu, postao istinski junak finala. Sad više ne možemo reći da nam je cilj ući u polufinale. Ipak smo prvaci Europe. No, bit će teško, užasno teško... Imamo tešku grupu s Ademarom Petra Metličića i nezgodnim Čehovskim Medvedima. Te Ruse smo prošle sezone jedva dobili dva puta po jedan razlike. A sad su još jači za Rastvorčeva i Gulla. Nama su otišla trojica jako bitnih, vratar Martini u Pariz, Dinart u Ciudad Real i desni bek Burdet. Teško... Kao što je Montpellier bio senzacija Lige prvaka tako je i Hrvatska šokirala rukometni svijet u Portugalu. Nakon rukometa novinarstvo U Funchalu na Madeiri Francuzi i Hrvati bili su u istoj skupini. Gotovo na svakome koraku Nikola je morao otrpjeti podbadanja i šaljiva dobacivanja Zdravka Zovka, Kasima Kamenice i hrvatskih novinara "Nikola, dođi u pravu reprezentaciju". U hrvatsku. Branio se smješkom ne znajući tada da ga zovu — svjetski prvaci. Francuzi su bili jako razočarani trećim mjestom. Nakon visokih pobjeda protiv Mađara i Rusa već smo se vidjeli svjetskim prvacima. Dok nas Hrvati nisu prizemljili. Stvarno su bili bolji od nas, ubili su nas. I zato smo u finalu htjeli baš Hrvatsku. Sport je njegov život. Ne samo rukomet. Studira na Fakultetu za fizičku kulturu, položio je prvu godinu, ostale su mu još dvije. Jako mi je stalo da uspijem i u školi i u rukometu. Od malih nogu tata mi je govorio "ako želiš igrati rukomet moraš biti dobar u školi". Još uvijek mi ti govori. Želim cijeli život ostati u sportu, kao novinar ili trener. Prva želja je ipak — novinarstvo. Već sam počeo pisati, skupljam iskustvo. Svi bi igrali za Split Trogir i Split su prelijepi. Ma cijela Dalmacija! Ovo ljeto doveo sam Dinarta da mu pokažem kako je ovdje lijepo. Došao je sa suprugom i kćerkicom. Pokazao sam mu stari dio Splita, oduševio se. Priznao je da je ovdje ljepše nego u Montpellieru koji slovi za najljepši grad u Francuskoj. I još mi je kazao da je prava šteta što Split nema jaki rukometni klub koji bi igrao Ligu prvaka jer bi isti tren potpisao za njega! Dojmilo ga se... Da, da! Kazao je da će se vratiti i sljedećeg ljeta jer, rekao je, "tko jednom ovdje dođe uvijek će se vraćati". Sljedeće ljeto ćemo unajmiti brod i obići malo Brač, Hvar i ostale otoke. Ma i ja bih potpisao za Split, samo da igraju Ligu prvaka. Metković je blizu... Split i samo Split! |