Doktor Zlobny

Zaspa sam I probudio se negdje na plaži, morska voda izlijevala se na kraju horizonta, a galebovi kao mramorni kamenčići rasuli se po povrsini mora bez imalo briga. Ležeći slušao sam disanje palmi, svilene kapi sunca padale su na izmoreno tijelo prosjaka koji je nesretno sjedio na kamenoj rivi. Teškog koraka prilazim vodi i osjećam tugu u zraku koja se širila kao miris nedjeljnog ručka. Padajući na koljena, vrijeme je stalo, kao da se nebo smilovalo i vratilo mi smisao za život. Kroz glavu prolazile su slike stare kao ptice kroz krošnju, padale su suze kao da se žele utopiti u moru, a pijesak je ulazio u svaku pukotinu moga života ispunjavajući sretne misli i neostvarene želje.
Prilazi mi ruka sreće dok joj oko skriva suzu a osmijeh krasi anđeosko lice. Priča mi o ljetu i novim ljudima koji će proći kroz moj život kao baba na motoru. zaljubivši se u vilu sreće osjetio sam ljepotu života.
Slavu, bogatstvo i lažne prijatelje držao sam u ruci dok sam sretno hoda životom. Ruka sreće stajala je kraj mene i nudila mi sve što sam poželio, sve dok onaj ubogi prosjak nije ugledao moju ruku, mržnja mu je okovala srce i ubila moju sreću. Probudio sam se siromašan i nesretan bas kao i jučer.

''Dok imaš sve ne vidis nista, progledaš tek kad nemas ništa...''