Zli Liz https://blog.dnevnik.hr/zliliz

srijeda, 30.11.2011.

Crv kreativnosti

I: Ulažem nadljudski napor da danas napišem nešto pozitivno. Dan je k'o stvoren za pljuvanje po drugim blogerima i stvaranje neprijatelja (na primjer: kad vidim kako drugi loše, neoriginalno i nezanimljivo pišu - odmah mi je lakše). Ili za odustajanje od pokušaja da se makne s mrtve točke (ionako ne znamo crtati, ni ja ni L ni Z, i, ako nismo do sada naučile nećemo ni u budućnosti). Moj napor očito je rezultirao samo ovim bijednim zagradama, koje su skroz prozirne, i baš ništa ne zagrađuju, i jednim bijednim "na primjer", koji baca malu dimnu zavjesu i daje mi pet minuta da se provučem.

Vi ne znate kako se rađala naša kreativnost?
Nekih mjesec dana nakon našeg prvog druženja uz hrenovke, pivo i čaj od jasmina, počeli su sitni problemi, doslovno. Izgledali su kao male kuglice, veličine zrna maka, ali narančaste. Pojavljivali su se po cijelom stanu, ali pretežno u kuhinji, i kako to već ide s problemima, množili su se. Bilo je očito da se kreću.. i to samostalno. Naravno, ako bi si čovjek dao truda, i stvarno dugo ih promatrao, mogao bi vidjeti kako poprimaju izduljeni oblik i razotkrivaju se kao ono što stvarno jesu - crvi! Nakon malo histeričnog smijanja, par crnih scenarija za budućnost, "probleme" smo uspjele istrijebiti. Ali tko su bili ti mali egzotični vragovi? Zašto baš sada i zašto baš ovdje, na jedanaestom katu jednog pristojnog zagrebačkog stana? I naravno, pitanje svih pitanja: odakle su došli? Iz Maroka sa glinenom posudom za cvijeće, prije 6 godina? Iz Tunisa na đonovima japanki, prije krize? Na veliko zločesto veselje Z koja ga nije pila, došli su iz čaja od jasmina. Eto, iz Dione su došli!
Ja volim misliti da je čaj bio tako jako lošeg okusa zbog nekih drugih razloga, ali vjerojatno je to sve ipak povezano i možda je i ta muka bila potrebna da bi tri duše digle glave iz magle, probudile uspavana čudovišta, pospajale nespojivo, da bi se rodio Zli Liz, u svoj svojoj ljepoti i slavi! Hhhaleluja!

Sada već vidim L kako nakon polučovjeka-polumačka crta biće koje se zove Crv Kreativnosti. Ona voli životinje :)

Na kraju, kao da se sve svodi na jednu stvar: teško je biti prosječan i svjestan toga, a ipak ostati dosljedan sebi, iskren prema drugima, bez maske negativizma, bez predprogramiranih efekata koji uvijek pale.

Da se ne bi krivo shvatili: još uvijek vjerujem u potencijal ljudi, društva općenito, pa čak i potencijal ovog naroda!

Jeee :)!!! Hoćemo I za premijerku!!

I

30.11.2011. u 13:50 • 4 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 24.11.2011.

Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem

I ovog puta malo kjaroskura, i malčice naivnog slikarstva...


ona spava..., autor: I


hrvatska kokoš on the road, autor: Z

hvala, đenja
z

24.11.2011. u 14:55 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 21.11.2011.

Što smo ti uradili od papira mama!


Neven iz mog sna, autor: L


Take on me, autor: I


zli liz on the moon, autor: Z

Da citiram malog Ivicu, ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječuljka...

z

21.11.2011. u 12:55 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 19.11.2011.

zli liz i dalje plovi


sviće zora u subotu dead




Nesrećnik sam od malena
Od sve muke pesme pevam
Voleo bih majko mila
Da sve ovo samo snevam, da sve ovo samo snevam
Joj ojoj, joj ojoj…



I: Što sve ne izranja iz magle u ovom gradu, ha?
I 'ko zna što sve još čeka da izroni.. i pokuca na prozor.. na jedanaestom katu..

Z, smiluj se i daj nam još fotki iz ove serije!

...........................

19.11.2011. u 04:17 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 11.11.2011.

Nemaš link, al imaš članak

Nema potrebe da štedimo na blog papiru, zato ćemo objaviti članak u cijelosti.

Napisao Ante Tomić za Jutarnji list, objavljeno 05.11.2011.

GRANDIOZNA POLICIJSKA PREDSTAVA

Dakle, konačno smo je vidjeli. To je ona užasna crvena opasnost kojom nas premijerka plaši. Crvena opasnost ima devedeset godina i umjetne kukove. Avet komunizma je inkontinentna, dementna i na štakama.

O, pa baš mi je drago da smo se upoznali, uzdahnuo sam prije nekoliko dana s vedrim iznenađenjem, gledajući grandioznu policijsku predstavu s hapšenjem Josipa Boljkovca.

Da su specijalci maskirani crnim fantomkama izašli na dvorište vodeći vjevericu s malim čeličnim lisičinama na šapicama, da su domaću patku grubo ubacili u maricu, da su mužjaku sivog ježa krenuli objašnjavati da ima pravo na odvjetnika i obranu šutnjom, a sve što kaže da se može upotrijebiti protiv njega, ne bi me zateklo više od spektakularnog padobranskog desanta elitne antiterorističke jedinice, visokoobučenih komandosa koji su s dugim cijevima priveli jednog pogurenog,ispijenog partizana.

Što su specijalci očekivali, da će im Šesta lička uzvratiti vatru? Da će Sava Kovačević sa šmajserom istrčati iz ljeskova gaja više Boljkovićeve kuće ogorčeno vičući: „Dole mrski zavojevač i njegove domaće sluge!“ Ta-ta-ta-ta-ta...

Odsutnog, praznog pogleda, duhom očitog izgubljeni Boljkovac se na stražnjem sicu stisnuo među stasitim organima reda, čekajući da ga odvedu pred istražnog suca kojemu će odgovarati za zločine prije šezdeset godina. Meni se čini da bi od njega teško izvukli i priznanje što je jučer ručao. Ali, dobro, sudac valjda zna što radi. Odredio mu je mjesec dana pritvora zbog mogućeg...nemam pojma čega. Teško je zaista shvatiti čime je motivirana ova pravosudna odluka.

Bijeg u Meksiko

Argument za pritvor obično je da se izbjegne da optuženi utječe na svjedoke, ali ovdje je zadnji svjedok umro još krajem prošlog milenija. Pa ni mogućnost ponavljanja teškog kaznenog dijela ne zvuči osobito uvjerljivo.

Da mu staviš pištolj u ruke, Josip Boljkovac danas bi s dva metra promašio čitavu Sisačko-moslavačku županiju. Što nam još preostaje? Bijeg?

Sudac možda strahuje da devedesetogodišnji Karlovčanin ne bi umaknuo u Meksiko i tamo započeo novi život pod imenom Don Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales.

Brojna pitanja otvarala su se preda mnom dok sam promatrao taj represivni cirkus, neshvatljivo razmetanje mašinkama, pancirkama, crnim maskama i plavim rotacijskim svjetlima zbog jednog uvelog starca koji se više ne može sam popišati, tu neobjašnjivu sudsku neumoljivost da se zatvori osoba na izmaku života, možda samo koji mjesec prije nego što njezin predmet dođe u nadležnost višeg "Posljednjeg suda", na adresi Kraljevstvo nebesko be-be.

Državno nasilje

Ta manifestacija državnog nasilja bila je jednostavno odvratna, ako i uvažite mnoge ozbiljne razloge da se Joža Boljkovac izvede pred sud. Sve po redu da ih nabrojite, oni nisu vrijedni onoga što je policijska i pravosudna vlast učinila. Istina je, za početak, da se taj čovjek tereti za užasne zločine. Izvan je sumnje da likvidacije nedužnih civila nipošto ne smiju ostati nekažnjene. I, napokon, kazna krivice može sustići i nakon mnogo desetljeća, kao što je, bez obzira na njihovu visoku životnu dob i loše zdravstveno stanje, sustigla i Adolfa Eichmana i Andriju Artukovića.

Ipak, ne možete sasvim postovijetiti Boljkovca sa posljednja dva slučaja. U jednoj naoko nevažnoj razlici među njima lijepo se razotkriva bijeda naše policije i sudstva. Jer, vidite, Eichman i Artuković dugo su bili nedostižni ruci pravde, pritajeno živjeli s lažnim identitetima na južnoameričkim i sjevernoameričkim adresama i jedino tome možemo zahvaliti da su tek pred smrt na štakama ušli u sudnicu i drhtavog glasa odgovarali na pitanja tužiteljstva.
Boljkovac je, s druge strane, sve vrijeme, svih devedeset godina, bio tu, uredno prijavljen u matičnim knjigama i glasačkim popisima, s osobnom iskaznicom na ime koje mu je otac dao. Mogli su ga, da im je trebao, naći u telefonskom imeniku, ili dok je plijevio korov u vinogradu, ili nedjeljom popodne sapunicom prao automobil u dvorištu.

Bezbroj je prilika bilo da se on zaustavi, legitimira i ljubazno zamoli da uđe u policijska kola, osobito u posljednjih dvadeset godina, kad se napokon otvoreno počelo govoriti o poslijeratnim zločinima i krenula koncelebrirana misna slavlja nad kraškim jamama s domobranskim i ustaškim kostima.
No, Boljkovca se zbog nečega nije diralo, bio je čak i visoki državni dužnosnik, sjedio je u Banskim dvorima i u Saboru, a da od nijednoga poštenog muškarca ili žene u strukturi vlasti nisi čuo da mu zamjeraju nekakva, kako su ono rekli, ubojstva civila.

To je došlo na red tek kada je tip došao sasvim tjelesno i duševno nemoćan i policija oštroumno primjetila da nema opasnosti od njega jer mu se previše tresu ruke da bi samostalno napunio lovački karabin.

Tek tada su ga došli uhapsiti, ništa ne prepuštajući slučaju, s dugim oružjem i fantomkama preko glava, na konopcima se spuštajući iz helikoptera i čitavo vrijeme na vezi s nadzvučnim lovcima, koji su, ako štogod krene po zlu, u svakom trenutku bili spremni raketama gađati Boljkovićevu klijet.

Politički probitak

Usput, zgodno im se udesilo i da su izbori i da je Tomislavu Karamarku ovakvo nešto trebalo za njegov politički probitak. Ministar je napravio skupu policijsku produkciju samo da bi užicao koji sitni postotak glasačke naklonosti.To je, valjda, nekakva predizborna strategija Hrvatske demokratske zajednice. Jadranka Kosor ide okolo i sve redom otvara, a Tomislav Karamarko ide okolo i sve redom zatvara.

Međutim, pogledajte li bolje, što bi nas ovdje uistinu trebalo impresionirati? Ne znam za vas, ali meni nije bogzna kako uzbudljivo gledati Umri muški s devedesetogodišnjakom kao glavnim negativcem.

Nije baš neki stivensegalovski ili žanklodvandamovski podvig svladati kriminalca s umjetnim kukom.
Osim toga, to je valjda, baš kao i s Ivom Sanaderom, nekakva njihova unutrašnja stvar.

Moj niko nije stradao, uhvatili su svoga. Sadašnji hadezeovski ministar policije namjerio se na bivšeg hadezeovskog ministra policije. Udario hadezeovac na hadezeovca.

I što bi im čovjek rekao na to? Okej, dečki, može. Samo nemojte prskati okolo.

(Jutarnji list)

11.11.2011. u 14:07 • 0 Komentara • Print • # • ^

Jež je naježio

I: L, šta ćemo napraviti ako idući put stvarno bude janjetine, ili ako Z bude joggirala oko zgrade, ili ako ju čujemo kako zahvaljuje bogu za bilo što čime ju je obdario (a pritom se ne uruši svemir kakav poznajemo)?
Što se tiče ježa - prvo je policija trebala uhapsiti Boljkovca (ok, prvo je trebalo biti rata, pa oslobođenja...), pa je Ante Tomić trebao napisati članak na tu temu (nažalost, nemam link za članak), pa je D trebao pročitati članak, pa ga prepričati L..., uglavnom, na poslijetku je došlo do J to jest Ježa.
Sada ću upotrijebiti svu svoju mentalnu snagu i usmjeriti je prema Anti Tomiću, da nas pogleda, pročita, da mu se svidimo do bola, pa da nas preko reda uvede u glamurozni blještavi svijet kulture i umjetnosti! Dosta nagli skok od skromne nevidljivosti do ovakve ambicije, ha?

Dakle:

Ante Tomić.... Google..... zli liz.... Ante Tomić......Google..... zli liz.... Ante Tomić...... Google..... zli liz..... Ante Tomić....


Neću čekati da primimo neku prestižnu nagradu, nego ću odmah zahvaliti našem dragom D, bez kojega ništa od svega ovoga ne bi bilo moguće! Hvala ti, D! Volimo te!

Z, L, ja sam trenutno na ego tripu, pa vas molim da ne očekujete od mene da komentiram vaše uratke. Prepustimo to javnosti. Narod će reći svoje.
Ja idem pod hladan tuš, vidimo se uskoro

I

11.11.2011. u 11:04 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 10.11.2011.

... bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta...

I ove srijede, nakon što smo se najele graha, krumpira, salate, janjetine i raznih kolača... optrčale dva tri kruga oko zgrade, napravile vježbe za opuštanje mišića i povećanje vitalnog kapaciteta, potom popile šalicu zelenog čaja, kratko razmijenile sve važne događaje koji su nas zadesili proteklih dana i naposljetku zahvalile bogu na nevjerojatnim talentima kojima nas je obdario... tada smo ponovo zasukale rukave (osim L jer se ona mudro odlučila za majicu s kratkim) i prionule na zadatak. Zadatak je i ovog puta bio da nemamo zadatak tako da s time nismo imale puno problema.

I i L su se ovog puta odlučile za aktualne društveno-političke teme, a ja za nešto romantičnije...
Dakle gospodo i gospodične, dobro protrljajte oči i naoštrite sva osjetila jer pred vama su tri najnovija remek djela iz imaginarijuma dr zli liz


Još jedna uspješna policijska akcija, autor: I


Privatni detektiv Mike Hammer al Šeširone, autor: L


Just another love story ili voljet ću te i nakon smrti, autor: Z

Znam, znam eek
Eto, pa do drugog puta još jedan lijep pozdrav

zli liz

10.11.2011. u 13:24 • 2 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 09.11.2011.

Prvi javni istup

O.k., ja zaista postojim... Ne znam kako da to dokažem, osim da prijeđem s djela na riječi!!

Zapravo, jedino želim oprat' svoju sramotu i reći - mačak je samo napola mačak. To nisu loše mačje, već solidne ljudske noge i ruke. I dlakava muška trbušina. A lice je pametno ( Zvone, o'š furat sa mnom? ) onako...na mene...

Ja sad odo'. U ilegalu. Čile je opcija. Zbogom!!

L.

09.11.2011. u 16:53 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 07.11.2011.

Sjaj u travi...

netko se veselio našoj vidljivosti, netko nevidljivosti. Mi i dalje crtamo, bez obzira, netko manje, netko više, netko nikako.
Ovaj petak nam je donio malo zlog mliza, pridružila nam se m, i donijela jednu novu i veselu dimenziju...

Daklem sličke:


mačak koji volio čitati blogove u sjeni egzotičnih trava, autor: L


tete iz susjedstva, autor: M


dens in d dark, autor: I

možda bi se ovaj post trebao zvati mli lim, ali budući da je postprodukcija i dalje u mojim rukama :D
lijep pozdrav

zli mm.. liz

07.11.2011. u 01:07 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.