16.03.2006.,četvrtak

U svakom zrnu neki dan, u svakom danu neki san...



nedostaje inspiracije. u zadnje vrijeme previse se druzim s pripadnicima tzv. human vrste. toliko previse da me zbunjuje i kisa. nisam sigurna prkosim li osmijehom na licu sebi ili njoj. sto nije dobro. mislim, to nerazumijevanje. prkos je vec druga prica. s dvije strane.

zbunio me i javor pod prozorom prosle noci. jako. ostario je, a nisam primjetila. sam je. a ja s druge strane zida. za kaznu, pozeljeh mu zelene listove - nacrtati.

zbunjuju me tako i sve ostale male stvari. niti u koje rado se zaplicem. otpetljanja radi. niti sto zivot znace. samo njih nazivam domom, u njima se jos jedino prepoznati mogu. u ovim "pravim", izgubim se caskom. ne, one same po sebi nemaju smisla. dok ih covjek ne rastavi na atome. procacka mecku, rekao bi netko nebitan u ovoj prici.

zbunjuje me car. carev striptiz. prva rukavica skinuta je. sad ruke su na bokovima. lagano guzvajuci povlace armirano tkanje nabiruci ga na boku. sakama. dlanovima...
ah, pogasimo reflektore i nastavimo u mraku. rijeci radi. potrosene su i sve ono sto se njima opisati da, carskog plasta dostojno nije. samo istinska ljepota suspreze dah. sto nikako nije dobro. utihne li narod, carstvu revolucija prijeti. vjerujmo samo kako se car nece smaknuti - sam.

zbunjuje me i jedna neodaslana sms poruka: "znas, bez naroda, carstvo bas i nije neko carstvo." predugo, zar ne? tko ce to da cita. moglo je kratko. sasvim kratko. nedostajes mi. no to ne dolikuje caru. cak ni zbunjenom.

zbunjuje me jos stosta. sve osim najpoznatijeg murphijevog zakona kojem otkazujem svaki vid gradjanske poslusnosti te obznanjujem nelojalnost pod svaku cijenu. jer mogla sam pasti sa stolice, moglo je nestati struje, moglo je... ali nije!
mada, mozda je trebalo.

idemo dalje.

objavila zli_girl, 05:41--Udri muski! (11)- Print? #



<< Arhiva >>