mrtva priroda

četvrtak, 23.08.2007.

Priče iz bračne ložnice

Dok je naše gniježđenje bilo u inicijalnoj fazi, svakodnevno samo sa strašću izlistavali raznorazne časopise o uređenju interijera. Trudili smo se upamtiti boje, teksture i kombinacije. Maštali smo o nekom samo svom prostoru kojeg ćemo urediti slijedeći svoju životnu ideologiju. Opremit ćemo stan na kojeg će ljudi ispuštati uzvike oduševljenja pri ulasku. Maštali smo, maštali i maštali, no kad smo krenuli u realizaciju, ispalo je da nećemo moći biti baš onako originalni kao što smo zamislili...
Prva prepreka bio je, naravno, novac. Mladi par koji kreće u kupnju namještaja vrlo će brzo naići na zid. Svaki pristojan komadić namještaja itekako košta, a opremiti cijeli stan gotovo je nemoguća misija. Tada počinje slaganje kompromisa na kompromis. Polako odstupaš od svakog svog izmaštanog kutka i pristaješ na neku povoljniju verziju, koja nije ni približno lijepa, ali to je tako i tako samo privremeno... Možeš mislit privremeno?
Kad smo svoj posao priveli kraju, bilo je tu svaga: naslijeđenog namještaja i klimavih kuhinjskih stolica, novih komada, užasnog jeftinog radnog stola i ormarića za cipele, groznog starog kupatila sa soc-bijelim pločicamai horrror kadom koja još uvijek zjapi na svom mjestu... Užas! Da je moj stan književni lik , bio bi to Frankenstein.
No da, htjela sam vam pričati o spavaćoj sobi. To je trebao biti hram seksa, gnjezdo grijeha i opačine, grotlo bluda i ljubavno proročište, no ništa od toga. Naš pomno birani krevet (rekao bi Momo Kapor: jebodrom) izgubio se između stola za peglanje, hrpetina robe, usisavača, gomila prašnjavih knjiga, prijenosnog stalka za sušenje rublja i nepotrebnih darova s vjenčanja koje još uvijek premještamo s hrpe na hrpu i nadamo im se naći neku svrhu (i tako šest godina)... Pod krevet me strah zaviriti! Tu se kriju nove hrpetine knjiga, kućna vaga, skupocjena lampa koja čeka da klinci porastu, pribor z kampiranje i nekoliko zagubljenih čarapa.
Pitam se što bi o tome rekli zagovaratelji feng-shuia?
Prostor je zakrčen, nema protoka energije, nema svjetla, nema zraka...
Navečer ja i dragi liježemo u krevet umorni kao konji, otvaramo knjigu (on čita nešto o porezima, a ja trenutno Kurta Vonnaguta). Za desetak minuta moj će dragi vjerojatno zagasiti moju svjetiljku jer sam ja zaronjala spustivši knjigu na nos...
Ujutro u krevetu nas više nema dvoje, već četvero. Gremlinići su opet smislili neki opaki razlog da nam se pred jutro uvale... Ništa ljepše od buđenja u takvoj gužvi!

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?