nedjelja, 04.02.2007.
Vuk u janjećoj koži
Kao žena, najčešće se osjećam upravo kao vuk u janjećoj koži (može biti i koža neke druge pitome životinjice). U meni je vulkan, a na vrku snježna kapa. U sebi skrivam glasnu i raspomamljenu zvijer, a izvana sam nasmijana optimistična ženica. Mislim da su mi to učinili tzv. damskim odgojem. Naime starci, ma koliko tvrdili da smo im svi jednaki, na različit način odgajaju dječake i djevojčice. Svoje male princeze poučavaju da izbjegavaju konflikte, da se ni za živu glavu ne tuku, ne psuju, ne piju, ne nameću suprotnom spolu, ne mijenjaju partere, da se ne jebu uopće, odaberu sigurno zanimanje, ne vise vani do jutra, da nemaju hordu prijateljica... Zato i jesmo bolje za dva koplja gotovo u svemu. Curice su puno bolje učenice, marljivije su, urednije, a i robovi su svoje ljubavi prema roditeljima i uvijek im žele udovoljiti, trude se uvijek iznova zaslužiti njihovu ljubav. Svaki će vam učitelj reći da su statistički djevojčice puno bolje od dječaka. Čak i kasnije, na faksu, raznim tečajevima, auto-školi...uvijek ozbiljnije pristupaju materiji i kvalitetnije obave zadatak. Pitam se koji je to trenutak u kojem gubimo utrku i pokapamo svoje ambicije. Gdje su te silne odlikašice? Svi su ti silni ministri, sabornici i direktori karijere izgradili na prepisivanjima od tih odlikašica, na njihovim referatim i plakatima. Kada su ih to uspjeli prešišati? Kako su ih uspjeli ostaviti u magli?
Evo, u čast svim bivšim odlikašicama i tatinim princezama sastavila sam popis karakteristika koji nas kao žene koči u ostvarivanju uspješne karijere:
1. Iako smo vrlo temeljite i marljive u ostvarivanju zadataka, vrlo smo nevješte u prezentaciji svojih rezultata, nametanju svojih stavova i ideja.
2.Kada nepoznati muškarac uđe u prostor, želimo mu se svidjeti. Nije bitno je li nam podređeni, nadređeni ili recimo dimnjačar, mi se jednostavno želimo dopasti (valjda je to biološki uvjetovano).
3.Teško se snalazimo na rukovodećim položajima jer nam je za psihičko zdravlje važno osjećati se sigurnima, a sigurnije se osjećamo kada nas drugi vode.
4. Imamo frke s hormonima i stalno smo u nekim maničnim ili depresivnim fazama. Zbog toga je, priznajte, ponekad teško biti racionalan.
5. Previše se zaljubljujemo! Zaljubljujemo se u svoje dečke, muževe i na kraju djecu. Zaljubljujemo se bezrezevno i fatalno. To nam oduzima moć koncentracije na poslu i ne posvećujemo mu se u punoj mjeri.
6. Muškarci imaju fantastičan dar da se zaljubljuju u stvari, poslove, sport ili neku drugu fiksaciju. Dok se mi zaljubljujemo u ljude, oni se usredotoče npr. na nogomet. I pazi, nema što oni o tome ne znaju. Tako se mogu zaljubiti u bilo koji hobi i potati će eksperti u istom. Ako se ufuraju u kompjutore, postat će stručnjaci. Ako se ufuraju u mobitele, pratit će to vrlo detaljno i znati sve one glupe nazive tipa Z865-10A (ne kužim zašto se debili nisu dosjetili mobitelima dati neka slatka i maštovita imena kao npr. autima, a ne te glupe šifre). Kad napokon zasnuju obitelj, tek tada se zdušno i potpuno posvećuju svom poslu ili hobiju...
7. Kad jednom postanu majke, ženama sve drugo postaje manje bitno. Zapostavljaju svoju karijeru, hobije (koje crne hobije), društveni i spolni život. Jedan prdac njihovog anđelčića, više im znači od svi bruto nacionalnih dohodaka ovoga svijeta i amen...
8. Nasuprot tomu, žene koje ne uspijevaju ostvariti sebe kao suprugu i majku, postaju preposvećene poslu i to u onom najgorem smislu- postaju asocijalne cjepidlake, rospije i gnjavatorice.
9. Žene nisu konfliktne, najčešće se nikada u životu nisu pošteno posvađale ili potukle i to je lekcija u biznisu koja im jako fali.
10. Žene nitko ne odgaja da budu uspješne, hrabre, probitačne, a po potrebi i brutalne. Odgajamo ih kao princeze i balerine, namećemo im ljepotu i izgled kao najvažnije mjerilo za ljude (ako mi ne vjerujete, prelistajte malo Barbie novine koje čitaju milijuni djevojčica), učimo ih da se brinu o drugima (lutkice i životinjice), no ne i kako da preuzmu inicijativu, donose odluke i nameću svoje ideje...
Bilo bi toga još, ali za nedjeljno jutro je više nego dovoljno...
I na kraju mogu samo reći - ČAST IZUZETCIMA! Vesna, Kolinda, Milanka, željka i ostale djevojke naprvim linijama bojišta - NEDAJTE SE CURE!
04.02.2007. u 07:41 •
8 Komentara •
Print •
#
