mrtva priroda

ponedjeljak, 22.01.2007.

Kapitulacija

Ne znam hoćete li me razumijeti i vjerujem da ću naići na osudu brojnih čitateljica koje su me na neki način već upoznale kao zakletu feministicu, no moram vam priznati da je danas jedan od onih dana kada poželim živjeti potpuno drugačiji život. Osjećam se kao žena, i to vrlo slaba i umorna žena. Čini mi se da sam pred zidom a prešla sam zenit svojih intelektualnih i tjelesnih mogućnosti pa se mogu nadati samo gorem od ovoga. Sada slijedi samo entropija...
Postoje dani kada stojim nad vlastitim životom kao nad zastrašujućim ponorom i posljednja su mi poznata perspektiva vlasiti nožni prsti, sve poda mnom samo je zastrašujući zrakoprazni prostor. Postoje dani u koje je teško ustati iz toploga kreveta i na trenutke mi se čini kako se iznova rađam dok se kroz gotovo porođajne muke koprcam iz sigurne luke zvane krevet.
Danas je jedan od takvih dana. Osjećam se tako slabom i umornom da bih mogla spavati sedam godina, a već sutra poput neumoljivog žrvnja čeka me novi dan i u glavi stalno ponavljam milijun važnih i nevažnih stvari koje ne smijem zaboraviti, popise koje moram sastaviti, ljude s kojima moram razgovarati, činjenice koje moram upamtiti, papire koje moram iskopati u hrpi hartušina koja me već polako prekriva...Čini mi se da sam izgubila nadzor! Ujutro uzmem zrak i zaronim u dan jednostavno improvizirajući i sve nekako navečer ispada kako treba: djeca su još uvijek živa, dragi je još uvijek tu, a ni na poslu nisam dobila otkaz...i preživjela sam još jedan dan.
I tako do konačnog ludila.
Ne znam hoćete li me razumijeti, i možda ću ovom izjavom izdati sve žene ovoga svijeta, no danas mi se stvarno čini da bi sve bilo drugačije kada se ne bih ubijala na ovom teškom i izluđujućem poslu. Da mi večeras stave na stol papire i pitaju me hoću li uz pristojnu naknadu biti kućanica, pristala bih bez razmišljanja. Otpilila bih posao bez grižnje savjesti i živjela jedan drugačiji, opušteniji život. Posvetila bih se obitelji, vrtlarenju, nutricionizmu, čitanju, pisanju i slikanju. Bila bih sretna žena i supruga koja može i svog muškarca učiniti sretnim. Možda bi mi se vratila i spolna želja... Po cijele bih dane bila doma i ne bi mi uopće bilo dosadno.
Iako je posao ono što bi mi trebalo dati integritet, osjećam da nije tako. Izjeda me, troši i budi u meni neku nepoznatu osobu punu gorčine. Kad sam bila mlada, mislila sam da živim ludo, no tek sada uviđam da je ono bila čista dokolica u usporedbi sa zaposlenom i društveno aktivnom majkom. Osjećam kako me ovakav život troši. Potrošit ću se poput tužne šibice...
Možda sam se već i potrošila?

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?