mrtva priroda

utorak, 16.01.2007.

Post

Na nagovor mog dragoga danas sam se upustila u vrlo neobičnu avanturu - cjelodnevni post. On već duže proučava tehnike iscjeljivanja postom i zagovornik je posta kao jednostavne metode održavanja higijene tijela i uspostavljanja ravnoteže u njemu, pogotovo u ovakvim razdobljima nakon konstantnog višetjednog prejedanja. Iako već dugo razgovaramo na tu temu, tek se prošli tjedan u to i upustio i moram naglasiti da me njegov uspjeh iznenadio jer je inače veliki proždrljivko. U onoj smo euforiji izazvanoj njegovim uspjehom dogovorili da ćemo odsad post prakticirati zajedno i to utorkom, jer tad imamo nekako najmanje posla pa se neće odraziti na našu psihofizičku spremnost za rad. Obećao mi je da ću se osjećati sretno, ispunjeno i čisto, a što je najvažnije, tijelom će mi se preliti nevjerojatna energija. Sve zvuči odlično, no ne osjećam nikakvu energiju, tek je 17.00 a ja osjećam samo strašnu glad i malaksalost. Bojim se da sam previše sitna za ovakve avanture i moje tijelo nema dovoljne zalihe energije da bi moglo izgurati dan bez unosa energije. Ok, mogla bih ovako cijeli dan, ali samo pod uvjetom da ništa ne radim. Mislim da bi se trebala uvaliti u krevet s nekom dobrom knjigom i zaspati već negdje u 19 sati. Za mene to izgleda kao jedini način - hibernacija, prespavati nevolju koja je stigla u obliku gladi...
Maštam o juhi s mnogo sira i komadićima kruha koji plivaju u njoj. Priviđa mi se zimska salama s brdo majoneze i svježi hrskavi kruh...Mileram vrhnje, masline, krumpirići - moja se mašta raspojasava u sve punomasnije i nezdravije proizvode. Moram se zaustaviti!
Jasno mi je da je to praksa koju bi svi trebali upražnjavati i da je to najbolji način da zadržimo zdravlje probavnog trakta, i da su sve tradicionalne religije i kulture predvidjele post kao logičnu metodu samočišćenja tijela od otrova koje svakodnevno nakupljamo u njemu, i jasno mi je da ne želim oboljeti od neke gnjusne crijevne bolesti kojom bi me moje tijelo moglo nagraditi zbog sustavne nebrige o njemu, no teško da ću ja ovo moći sprovoditi jednom tjedno... Mislim da sam prisiljena izdati svog muškarca.
Apsurdno je da mi postom nazivamo prejedanje bakalarom pa sve to zaokružimo cjelodnevnim podrigivanjem masnog bakalara i češnjaka s kojim se on spravlja. I ono, kao čistim svoje tijelo od naslaga mesne hrane koju svakodnevno unosimo u sebe u prevelikim količinama, a zapravo se samo okušavam u disciplini ekstremnog prejedanja. Kompletna se katolička zajednica kolektivno ritualno prejeda slaveći neke vrednote koje bi trebale biti duhovne.
Sve je to bilo dobro dok su ljudi uglavnom gladovali, a tek se blagdanima prežderavali. No došla su i neka nova vremena kada ljudi uglavnom žderu, a o blagdanima se prežderavaju. Naše tijelo ne uspijeva održavati ravnotežu tvari, zakrčeno je kroničnim viškovima pa to rezultira debljinom, no i mnogim opasnijim bolestima poput raka debelog crijeva (brrr, strah me imenovati te strašne boleštine).
Zdravstveni aspekt je važan ,ali i psihološki treba spomenuti jer čovjek potvrđuje vlast nad vlastitim strastima, dominaciju ličnosti nad tijelom.
Jedno je sigurno, ako izdržim, sutra ću se s posebnom strašću obrušiti na hladnjak i ako ništa drugo, sjetit ću se da je obilje hrane veliki blagoslov i privilegij manjine na ovom planetu.

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?