mrtva priroda
četvrtak, 31.08.2006.
this is the end my older friend
Čitam danas kako je 30. kolovoza pravi dan za svađu: ljudi napokon shvaćaju da je ljeto gotovo, zaista gotovo, i upadaju u bezdan jesenjih tjeskoba, a ciklus je najbolje započeti jednom dobrom partnerskom raspravom, zvocanjem ili verbalnim obračunom. Mnogi, ponajčešće na Balkanu, ne prezaju ni od fizičkih obračuna. Na brdovitim vjetrometinama brkati mužjaci suču svoje sablje, pale motorne pile i rješavaju se posttraumatskog stresa i alkoholnih isparavanja krateći dane svojim isluženim ženama.
Mi smo proeuropski nastrojeni - samo smo se malo koškali oko toga tko je najveći prljavac u ovoj kući, a zatim smo se jednoglasno složili da bi bilo dobro ovaj vikend izaći među ljude i svečano zatvoriti sezonu. Dobro je počimati i završavati u stilu, zaokruživati cjeline i skupiti snage za još jedan početak. Kako bilo da bilo - gotovo je. Zamašnjak se okreće, Kronos jede svoju djecu...osjećam se kao da sam zapela na nekom fajrontu. Svjetla su se upalila, vrti se neka spora glazba, a ostarjela gospođa mete čikove s poda...Vrijeme je da se krene.
utorak, 29.08.2006.
Moj prvi post i nemrs
Nakon prvog poljupca, prve petice, prvog pijanstva, pljuge, plaće i poroda, ovo je jedan od važnijih "prvih" u mom životu. Moram to proslaviti jednim pivom, opasat ću oko sebe pregaču i s cigaretom u ustima smotati desetak sarmi - neka se đubre veseli. Stavit ću na spavanje gremline, oprati podove, rublje i suđe...a zube neću baš za inat, zatim ću zavrnuti rukave i izvaditi svoja platna. Nešto sebi za dušu, bolje reći sebi iz duše jer osjećam da i nakon moje djece još uvijek toliko ljepote može izaći iz mene i jednostavno je moram istresati iz sebe, no budući da je ljepota još od "Cvjetova zla" potpuno relativizirana, najbolje je da prosudite sami...
