srijeda, 06.06.2007.

Tijelovo - koktel ljubavi ....

Prije nešto malo vremena ustala sam pa sam sad neobjašnjivo dobre volje. Da je moj mali sad kraj mene, kladim se da bih ga pojela. Zato bolje mu je da mi ne dolazi i da me ne draži. Jer ne odgovaram za svoje postupke. Ma naravno.. samo se malo šalim. Smijem se otkako sam malo prije ustala. Smijem se i čudim sama sebi. Ne kužim se ni sama, a kako bi me onda kužili drugi. Ma uvijek sam u nekom svom svijetu. Njegova sam i znam da je mojih suza vrijedan što znači da zbog njega nikad plakati neću. Ne mogu objasniti kako se osjećam dobro.. neki bi rekli da sam opet na nekim teškim drogama, da sam napušena (hehehe) a ja konzumiram samo.. prirodno?!? He he he.. I tako ja sad sjedim na krevetiću, napokon naspavana i prisebna hehe.. Sretna sam, sretna sam, sretna.. i volim, volim, volim.. jednog malog Kinezića slatkih usana.. s kojim bi bilo lijepo dočekati jutro.. u čijem bi se zagrljaju buditi htjela. Al zašto su to samo želje? Zašto ne bi to bila stvarnost? Zašto se to ne bi dogodilo još danas? Zauvijek je u mom srcu okupirao neko posebno mjesto.. mjesto koje još nikome nije pripadalo onako kako bi trebalo. Mahi, mahi, mahi, mahinalno.. okrenem te.. bla bla.. ma ja i glazba.. snovi i stvarnost.. pleše mi se sad.. oduvijek sam mislila da mogu sama sve, ali baš sve.. a danas sam svijesna da nakon svih ratova koje sam vodila sa svijetom pa i sama sa sobom, dobro je imati nekoga poput njega kraj sebe.. nekoga tko će biti uz tebe kad si loše i dobro.. u dobru i u zlu.. dobro je s nekim miješati koktel ljubavi.. al kad za taj koktel ima smisla živjeti i za njega disati.. boriti se i uživati.. a koga to ja volim? S kim to želim dijeliti svo blago svijeta? S kim želim naučiti disati, s kim želim vrijeme trošiti? S čovjekom koji je od mene stariji svega nekih 158 dana.. s malim, slatkim, najslađim na svijetu. He he.. ne mogu si pomoći a da se sad ne sjetim njegova pogleda i širenja njegovih zjenica, sjaja u njegovim okicama. Ne mogu se ne sjetiti njegova osmjeha i glasa koji prožima tijelo. Znam da ništa neznam, no znam i da se u nečemu ne varam, znam da boljega čovjeka od njega nisam mogla pronaći i da sam Bogu zahvalna što mi ga je dao. Zahvaljujući njemu sad se osjećam puno sigurnijom, slobodnijom.. i napokon dišem bez ustručavanja.. strah polako nestaje.. srce mi kuca sve jače i jače.. ma život mi mijenja za 360 stupnjeva. Znala sam da će tako biti, no svejedno mi je nejvjerojatna moć ljubavi.. divim se snazi kojom ona ispunjava čovjeka.. divim se moći kojom ona čovjeka zarobljava. Za njega sam kadra napraviti sve jer znam da me nikad neće razočarati. Uz mene je i kad treba i kad ne treba. Uz mene je od samog početka.. Uz mene je bio i kad nije trebao, još i kad nismo bili zajedno svoje je vrijeme posvećivao meni i pomagao mi na bezbroj načina. Puno je sitnica koje kod njega volim i koje ga čine posebnim, drugačijim, prekrasnim. Ne mogu ga usporediti s nikim... jer je meni bolji od svih ljudi svijeta zajedno. Nema čovjeka kojemu nije spreman pomoći, nema stvari koja mi na njemu smeta. Da ga mogu promijenit, znam da ne bih promijenila ništa jer ovako je savršen i ko stvoren za mene. Ajme kad se slušam što pišem heehe.. al ono.. iskrena sam i iskrenost cijenim. Na pameti mi je samo ljubav, na pameti mi je samo on... sad kad sam se probudila ne mogu se koncentrirati na ništa, mislim samo na to kako je sutra Tijelovo i bilo bi lijepo provesti dan tijela pripijenog uz njegovo. Ajme kvragu, zašto nemamo neki stan??????????? He he he... E tad bi to bio savršen dan..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.