27.kolovoz - prica zavrsava
Dragi moji!
pisem vam s Gornjeg grada, zagrebackog, a ne nekog ko zna di u spanjolskoj. naime, nocas sam sletila iz velikog rvackog grada u bavariji - minkena u koji sam stetila iza barselone. s obzirom da je ovih dana velka stvar sletit zrakoplovom kojim se prije toga poletilo, a hvala Bogu, uspijelo mi je to dvaput u jednom danu!, jako sam sretna da vam mogu pisat. nesrece su naime ovih dana ceste, ak ste pratili vijesti. dapace, neki nazalost ne uspiju ni poletit do kraja.
dakle, na poslu sam. i vrijeme je zadnje da vam bar do neke mjere dam izvjestaj i ispunim stukin nalog. stali smo u loioli jer odonda nisam nigdi imala interneta. doduse bio je u montserratu, al je kosto tolko da bi ga bila upotrijebila jedino pod teskom prijetnjom ili uz mrki mito kojim bi podmirila nastali racun.
idemo! iz loiole smo krenuli za Pamplonu. Grad je lijep. U katedrali su pokopani navarski kralj NEKI treci. mislim Karlo, ali ni najmanje nisam sigurna. Onda se opet razvezala price jel to onaj koji je ukinuo isusovce u spanjolskoj. Nije! jer ima kastiljanski kralj istog imena i taj je isusovce ukinuo, a ovaj navarski NEKI treci je zivio u 15. stoljecu, znaci kad isusovca nije ni bilo. sarkofazi su njegovi i zene mu jako lijepi. smireni, a kralj i kraljica su napravljeni u bijelom mramori, obojeni na mjestu robe, a po odjeci se vidi da su navarci, jer je odjeca nebesko plave boje s uzorkom vrlo finim, bas ko s francuskih dvorova. ko sto vec utvrdismo, navara je uvijek bila bliska francuskoj. uopce, katedrala pamplonska je zbilja otmjena. preporucam za vidit. al zmirite na ulazu jer ima neke neoklacisticke stupove po kojima bi covjek izvana reko da je rijec o nekoj zgradi gradske uprave.
onda smo prosli di je bio isusovacki kolegij i isusovacki hospicij za hodocasnike na putu za santiago de compostelu. to je u uloci koja se zove Jesu e Maria. u nekadasnjem kolegiju je sada skola za strane jezike. ima se ploca na procelju, pa ce namjernik prepoznat! E, onda smo prosli zidovima, presli preko puta kojim se pustaju bikovi kad se u srpnju pustaju bikovi ulicama pamplone i dosli do mjesta (koje je obiljezeno plocom) na kojem je Ignacije, tada jos Injigo, pao pod Pamplonom. prije nek se vratim crtica o trci bikova ulicama.
stvar je u tom sto se, prije koride, bikovi ulicama pustali s mjesta u kojem su bikovi nocili. ujutro bi se dakle ljudi zatvorili u kuce i pustili bi se bikovi koji bi onda protutnjali do arene. mladji bi pamplonci, poneki, iz zabave trcali ispred bikova. i tako je to bilo odpamtivijeka. E! al onda je doso Hemingvej i napiso pricu o tom obicaju, i nagrnio svjet gledat cudo nevidjeno, kako ljudi trce ispred bikova po pamploni kaj nori! ne samo da su dosli gledat, nek su neki isto poceli bezati pred bikovima. i tako je to bilo neko vrijeme i sve je bilo dosta ok! al onda je pocelo dolazit sve vise mladih koji cjele noci ne spavaju, piju i takvi umorni ujutro trce. nazalost, godisnje jedno, dvoje mladih pogine bikovi il pregaze il jos gore - probodu. domaci ljudi koji trce pred bikovima, obavezno prije toga se dobro odmore i NE piju ni u ludilu. osim toga, mnogi mladi spavaju po gradu, pa i na zidovima od kojih neki dijelovi do nedavno nisu bili zasticeni. neki bi se skup s vrecama za spavanje skotrljali i u snu se survali sa zidina i poginuli. sada su zidine ogradjene da se to vise ne dogadja. sve nam je to ispricala pamplonska zkz-ovka, krasna Sara koja nas je s jos tri domaca zkz-ovka provela gradom. sara nam je inace prevodila na francuski i spanjolski u fatimi tako da smo se s njom znali. krasna zena!
mjesto ranjavanja injigovog kod pamplone! inace, injigo je tamo stigo s kamaradima da bi pamploni sacuvao od francuza pod utjecajem iste prokastiljanske - pronezavisnosti navarske price iz prijasnjega bloskoga priloga. na mjestu je injigova pada bila izgradjena crkva, a mjesto je pada bilo odmah na ulazu crkve. no, u medjuvremenu je zbog izgradnje ceste, crkva morala bit skracena, pa je to mjesto ostalo izvan crkve. tako je sada na plocniku ploca na kojoj pise da je tu ignacije pao, a ulaz u crkvu je na oko 1-2 metra od tog. u toj je crkvi od otprilike godinu dana 24sata izlozeno Presveto. Crkva se zove Sv. Ignacije tak da zna ko dodje u Pamplonu. Onda smo otisli za Javier, vidit rodni dvorac Franje Ksaverskoga. On je za osvetu bio dosta razrusen. Kastiljanci su to napravili, zbog poznate Javierovske sklonosti Francuskoj. obnovljen je i u njemu je ljepa bogata izlozba. tu smo bili i na finom rucku, pa na misi u dvorcu, u kapeli Krista koji se smije.
naime, u kapeli je dvorca bilo raspelo na kojemu se Krist smjeska. Legenda kaze da je Franjina mama znala da je Franjo umro po tomu sto je Krist s raspela poceo krvariti. Kapela je obnovljena. jako je malesna, mozda 3-4 m2. ali odmah je do nje napravljena veca, suvremena, i u njoj se slavi sveta misa. sve je to u dvorcu
nakon sto smo se oprostili od pamplonskoga zkz koji nas je zbilja ljepo primio i opsluzio, krenusmo za Zaragozu. tu smo vec lagano ustanovili da smo tolko stvari vidli i dozivili da vec tesko primamo nove informacije i ljepote. Zaragoza je ljepa, al nismo vise padali u nesvjest od divota.
ujutro iz zaragoze preko prekrasnih planina za montserrat. put preko aragona je prekrasan, a ne moram vise ni ne govorit da je nas Benito znao hrpu toga iz povjesti i sadasnjasti, tako da smo svasta saznali o aragonskom kraljevstvo, al nazalost ne mogu sve to sad pisat jer moram zavrsit prilog i vratit se poslu.
Montserrat je PREDIVAN. planine su cudesne tamo, a katedrala je usjecena u stijenu. katedrala je jako bogata, ali isto jako pogoduje poboznosti. benediktinski je samostan tamo i benediktinci pjevaju u 7,30 jutarnju u gregorijanskom koralu. TO TREBA CUT!! osim toga, u 13h pjevaja djecacki zbor i TO ISTO TREBA CUT! Tu je oznaceno i mjesto na kojemu je bio Ignacije, a u atriju je i njegova slika.
posto je Manreza nekih ni 10km od manrese. popodne smo otisli u manrezu. tu je iznad pecine ignacijeve sagradjena crkva. tu sam otkrila i da je Sv. Katarina na nasem Gornjem gradu izgleda sagradjena po uzoru na tu crkvu. Di je u Sv. Katarini Ignacijev relikvijar (s lijeve strane oltara gledajuc prema njemu) u Manrezi je Ignacijev kip. Di je u Sv. Katarini Ksaverov relikvijar (s desne strane oltara gledaju prema njemu) u Manrezi je Ksaverov kip. inace, ko u Katarini s obje strane svetohranista po andjeo koji kleci gledajuc prema svetohranistu. isti stupici u okviru svetohranista i Marijin kip ponad svetohranista. Jedino manreska je crkva drvena, a Katarina mramorna. Tu su nam domaci isusovci objasnili da je to tipicni isusovacki barok, sto mi zbilja daje vjerovat da je Katarina, ko prva isusovacka crkva u Zagrebu, gradjena po nadahnucu iz manreske crkve. do manreze (mjesta) se dolazi prelazeci rimski most preko cardonera koji je vrlo neugledna izgleda, pa necu dalje o njemu.
U pecini je kapelica napravljena, a na zidu su sacuvana dva urezana kriza u stijenu koje je po legendi urezao Ignacijeve. Inace u manrezi je bilo jos takvih pecina bilo i bilo je uobicajeno da ljudi neko vrijeme provedu isposnicki moleci i vrseci pokoru. tako da ignacije nije bio izuzetak tu. osim toga, on nije zivio u pecini nego u gradicu manresi, a u pecinu je dolazio moliti i vrsit pokoru.
u montserratu tijekom vecere smo nasem Benitu urucili mali znak paznje, kao i Angelu, mladom isusovcu Portorikancu koji nas je isto pratio i pomago u prijevodu na engleski sa spanjolskoga. onda iz monteserrata za barselonu di nas je ceko barselonski zkz. tura po barseloni ukljucujuci isusovacki kolegij di se cuva madrac i stolicica Ignacijevi. osim toga, basilika Gospe od mora u kojoj je Ignacije prosio dok je tu boravio. Inace, ignacije je u zivotu najdulje boravio u Rimu, a onda u Barceloni. Dakle, prosio je U bazilici i na mjestu di je sjedio ima ploca i njegov kip na zidu u nisi. crkva je inace goticka i jako jako ljepa. jako jednostavna takodjer jer je izgorila za gradjanskoga rata 1938. osim toga izmedju ulice pamucara i ulice sv. Ignacija stajala je kuca u kojoj je Ignacije stanovao, a koja je srusena zbog izgradnje ulice, nekad prije ne nedavno.
ja sam se jos zaletila vidit Sagradu Familiu dok su drugi otisli na rucak, al moram priznat nisam je ni slikala jer je to nakon svih iskustava bilo "pa, dobro, zgodna je, al nis posebno!" to vjerojatno nis ne govori o Gaudiju, nego o tomu kakvo je hodocasce prije toga bilo!! Presjajno i jako blagoslovljeno! I onda trc s libanoncima na aerodrom, pa onda minhen pa zagreb i to je to :-)
ovo je vrlo kratki izvjestaj, al stvarno moram dalje! oprostite! iz istog razloge ponovo nema velkih slova ni pravopisnih pravila uvazenih jer je prisa! usput, barcelona ima SJAJNE slatkise, mljac!
hodocasce nas je tolko zblizilo da smo zakljucili da bismo trebalii podrzat mogucu ideju da se pod paskom spanjolskoga zkz svako tolko organizira ovakvo hodocasce jer ono stvara pravo zajednistvo. uz to, u nasoj je grupi bilo i pet isusovaca, pa je to dodatno zblizavanje!
AMDG!!!
