23. kolovoza - Loiola (nije gotovo ... dok nije gotovo!:-))
Eee, dragi moji!
Skupstina je zavrsila, al to nije razlog za doc doma :-)).
Naime, noc s 21. na 22. 8. Dunja i ja smo uredno provele pakirajuci se i radeci osvrt na cijelu skupstinu jer je pitanje kak cemo se opet vidit s obzirom na nase obaveze za rujan. vama za obavjest, osvrt napravile - spavale - nismo. i nije nam zao. nakon osvrta, tus i u procesiji maloj sastavljenih od onih koji su htjeli, a predvodjeni isusovcom d Sousuom iz Sudana, krenule u kapelicu ukazanja u svetistu. vida citala citanje i psalam. ne moram rec da je to posebno! dunja nije mogla ostat na misi jer je njezin bus kretao tak da nije stigla drukcije nego s procesije ravno natrag u seminario. ja se nakon mise vratila trcecim korakom i ... s 35 ostalih krenula na hodocasce ignacijevim stazama.
jucer smo bili u salamanci. vodic nam je inace zkz-ovac, profesor na papinskom sveucilistu u salamanci. ko ne zna, tom je sveucilistu papa dao pravo da odredjuje nauk kao trecem na svijetu. prvo je to pravo dao pariskom, pa bolonjskom sveucilistu, pa ovom u salamanci. s obzirom da je tu profesor, proveo nas je po unutrasnjosti fakulteta, sto je poseban dozivljaj. sve u svemu, salamanca je PREKRASAN grad. kamen od kojeg je gradjen je tople svijetlo oker boje. taman je velik, a ne prevelik. osim toga, jako cist. e, vidjeli smo i podrebno pregledali i samostan dominikanski sv. Stjepana u kojemu je Ignacije odgovarao pred Inkviziciji i gdje je bio zatvoren. vidjeli smo prostoriji u kojoj je ispitivan, a i ispovjedaonicu sv. Terezije velike.
Jutros smo krenuli za Loiolu (tak pisu baskijci; Loyola je na kastiljanskom, znaci spanjolskom). Spavamo u svetistu sv. Ignacija, u duhovnom centru, novom, potpuno prekrasnom. sobe su jednokrevetne i svaka ima prostor za molitvu. znaci, za duhovne vjezbe napravljeno. podrobno pregledali dvorac Ignacijeve obitelji. vidjeli sobu u kojoj je rodjen i sve druge sobe, ukljucujuci njegovu u kojoj je lezao i dok se oporavljao nakon pamplone. ta je soba sad uredjena u "kapelu obracenja" i tu smo, vjerovali ili ne - IMALI SVETU MISU!!! Ponovno, sta se tu ima govorit. ne moze covjek vjerovat da je tu. inace to raspolozenje "ne mogu vjerovat da sam tu i niko ziv doma mi nece vjerovat da sam tu bio" vlada u citavoj grupi.
Aha, nisam rekla da nas je u tih 36 sa svih mogucih strana: korejci, spanjolci, portugalci, juzna amerika (ne znam tocno koje sve zemlje), kanada (kvibek i engleski govornici), filipinci, mozambik i druge africke zemlje, sirijci, indijci i ne znam ko jos. znaci, sareno! ali smo se snasli. Pjeva se ljepo "Ad maiorem Dei gloriam" i tezeovske pjesme jer ih skoro svi znaju.
samo da znate, pruzi li vam se ikako prilike, NE PROPUSTITE DOC u Loiolu!
Isusovci tu imaju svoju kucu, ukljucujuci dom za starije isusovce. Poglavar nas je pozvao na tradicionalno spanjolsko cascenje: toplu cokoladu i nesto sto se nekak zove, a ja naravno vise nemam pojma kak, a u svakom slucaju to je kao tijesto za krostulu przeno u obliku dugih prutica. ti se prutici moce u cokoladu i pritom se ispustaju glasovi kao npr. "mmmmmmm!" i drze se zatvorene oci od uzitka, a mozak za to vrijeme nis ne radi jer je autu kak je nepcu fino ono kaj je na nepcu. Inace, poglavar je svakom poklonio video kazetu o svetistu.
e, a pogostili su nas, majko moja, za rucak. izmedju ostaloga nevjerojatan rizoto s plodovima mora. mislim, jela sam ja rizoto s plodovima mora, al ovaj smo nemilo mrkli dok se reko ... ma, nis nisi ni stigo rec, a vec ga nije bilo. usput, portugalsko vino je za tri koplja bolje od spanjolskog. barem kad se usporedjuje ono portugalsko koje smo pili s ovim spanjolskim koje smo pili.
dalje, crtice koje nam je vodic isprico. covjek je, mislim ali nisam sigurna profesor povijesti. u svakom slucaju zna milijun prica iz povijesti. danas nam je u autobusu prico o katolickim spanjolskim kraljevima izabeli, ferdinandu, filipu lijepom i ivani. Izabela i Ferdinand su bili jaki kraljevi, a Ivana (Juana) njihova kcer, je bila udata za Filipa Lijepog, mislim da je on bio german. Filipa su nazvali Lijepi, jer je bio - lijep! A Ivana je bila jako infisana u njega. Filip je umro mlad, a Ivana je nakon toga poludila. Nije ga dala pokopat na sjeveru zemlje di je umro nego ga je htjela pokopat u Grenadi, u Toledu jer su tamo bili pokopani Izabela i Ferdinand. Izabela je inace bila jako snazna zena za razliku od svoje ceri koja je onda barem htjela biti pokopana kraj svojih roditelja koje je toliko voljela, a nije ih mogla osobnoscu sustici. ali nije htjela biti pokopana na mjestu na kojem nije i njezin muz kojega je toliko voljela. I zato nije dala Filipa pokopati dok zajedno s cijelim dvorom (od oko 100) ljudi u procesiji nije mogla krenuti preko cijele Kastilje na jug u Toledo. Inace, bas Grenadu za mjesto svojih ukopa Izabela i Ferdinand su odabrali zato sto su Mauri prekrasno izgradili grad, pa se Izabeli i Ferdinandu on toliko svidjao da su odlucili u njemu bit pokopani. U svakom slucaju, Ivanina su djeca godinama mislila da ce majka prizdravit od umne bolesti il da ce je proc zelja da muza ide zakapat na drugi kraj zemlje. No, na kraju su popustili, pa je procesija krenula i - stvarno Filipov je grob kraj Izabelinog i Ferdinandovog, a do Filipovog je groba kasnije mjesto nasao i Ivanin. U istoj je katedrali pokopan i Kristofor Kolumbo u sarkofagu kojega nose kameni kipovi cetiriju knezeva. nisam vidla, al kazu da je sve skupa vrlo dojmljivo u toledskoj katedrali.
onda, jedna ignacijanska prica. svi znamo da se franjo ksaverski u parizu bas nije bio lud za ignacijem. ono sto smo svi redom citali je da je to bilo zato sto je franjo bio jako mlad, zgodan, sportas (s vise osvojenih medalja, u trcanju i ne znam jel jos u cemu al mi se cini da da), uvijek za zabavu, vino i sl. ignacije u kasnim tridesetim i sav pohaban i sepav nije opce bio drustvo za takvog jednog tipa ko sto je bio franjo. Ali, nisam sigurna jeste li znali i sljedece. Ignacije je bio iz pro-kastiljanske obitelji, koja je iako baskijska doma vjerojatno pricala kastiljanski. Najdublji je razlog takve orijentacije taj sto te pro-kastiljanske obitelji su zagovarale katolicke kastiljanske kraljeve koje su tezile ujedinjenju svih krscana u europi za stvaranje jednog katolickog svijeta. franjo je bio podanik navarskoga kralja i zagovornik baskijske nezavisnosti od kastilje. E, sad to daje drugu sliku na njihov susret u parizu. ignacije je za franju bio prava sramota: em star, em sepav, em odrpan, em politicki nepodoban jer prakticki izdaje vlastitu domovinu (Baskiju). Dakle, jad i nevolja. Ali, novac sve pomiruje, a ovdje je dobro ulozen. Ignacije se priblizio franji tako da mu je davo lovu za trosenje na nocne zabave. Naime, franjina je obitelj u to doba bila u ratu, pa mali nije imo za trosenje kolko je htio. A Ignacije, znajuc da zadobije li za Krista Franju, dobice i njegove prijatelje, nije zalio para kojima je omastit brk lokalni gostionicar. I ko sto znamo, isplatilo se i gostionicaru, ali i Ignaciju, a da ne govorimo o Franju s kojim ko zna sta bi bilo da se nije obratio.
Sljedeca stvar. Mislim da svi znaju da je Ignacijevo krsno ime Injigo, a da je ime Ignacije preuzeo kad je doso na studij u Pariz, nakon sto ga nisu primili na sveuciliste u Salamanci ili ... zaboravila sam kak se zovo ono drugo kastiljansko sveuciliste na A... Nek znate da je Injigo kastiljansko ime, a odgovarajuce baskijsko je Eneko. Da je Igancijeva obitelj bila za nezavisnost, vjerojatno bi mu krsno ime bilo Eneko. Usput, politicko je opredijeljenje Ignacijeve obitelji vjerojatno zasluzno da je on prvo krenuo u Salamancu i ono drugo sveuciliste, a tek kad je tam odbiven, u Pariz. Franjo je krenuo odmah u Pariz, a na u Kastilju, jer je baskijsku nezavisnost (tocnije, njegova navarskoga kralja) podrzavala francuska. Tako da je Navara bila mala kraljevina izmudju dva velika kraljevstva: Kastilje i Francuske.
Na to da se Ignacije ipak skloni otic u Pariz na studije, vjerojatno je utjecala i cinjenica da su ga francuski vojnici koji su opsjedali Pamplonu i ranili, ranjenoga njegovali i spasili prakticki. Bit ce da su time Francusku ucinili milijom nego sto bi mu inace bila. Eto, te i jos mnoge druge price smo culi od svojega SJAJNOGA vodica!
Nakon vecere su nam isusovci pokazali i baziliku sv. Ignacija i to tako da su nas uveli u baziliku u mraku, a onda je osvjetljavan oltar po oltar i govorili su o svakom po malo. na kraju su nam osvijetlili cjelu baziliku, pa smo se razmilili ko japanci i razgrocenih se ociju naslikavali na svakom pedlju crkve posebno.
Opet je prosla ponoc, a ja jos budna, pa cu ipak polako zatvorit ovaj prilogcic. sutra ujutro krecemo prema Ksaverovom dvorcu di cemo i slavit misu. Ne znam hoce li bit interneta, al bude li probat cu se javit po stukinom nalogu sto bi rekla moja mama. Ja se, naime, ne bi sjetila pisat s hodocasca da mi dunja u amanet nije ostavila molbu da nastavim pisat budem li mogla.
inace, kupila sam klasicno djelo o ignaciju koje se vise ne stampa, a tu kod isusovaca sam nasla zadnji primjerak. na engleskom je. pa, koga zanima, da zna da se to ima. mislim, za slucaj da bi neko volio procitat.
cujemo se!
